Početna Vijesti iz Zavoda Uspomeni Jure Šonje (6. XI. 1931 – 16. III. 2017)

Uspomeni Jure Šonje (6. XI. 1931 – 16. III. 2017)

Jučer je na posljednje počivalište u rodnu Novalju sa zagrebačkoga Mirogoja ispraćen Jure Šonje, naš dugogodišnji djelatnik, čije će ime u Leksikografskom zavodu i cjelokupnoj kulturnoj javnosti zauvijek ostati upamćeno po Rječniku hrvatskoga jezika, kojemu je bio glavni urednik. Od njega su se u Zagrebu oprostili nekadašnji suradnici i mnogobrojni prijatelji, a oproštajnu riječ održao je glavni ravnatelj Zavoda dr. sc. Antun Vujić.

 

 

 

Uspomeni Jure Šonje (1931–2017)

Poštovana gospođo Ivanka i obitelji Šonje, kolegice i kolege, dragi prijatelji! Dopustite mi da u ime Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža kažem nekoliko oproštajnih riječi posvećenih uspomeni Jure Šonje. Okupili smo se danas kako bi ispratili posmrtne ostatke našega Jure na njegovo posljednje počivalište – na njegov otok Pag, u njegovu rodnu Novalju. Jure Šonje rođen je 6. studenoga 1931, a preminuo je 16. ožujka 2017. u visokim 80-im godinama života. Ma koliko čovjek ostavio dubokih tragova i temeljitih odrednica, teško je ići njegovim putovima bez njega samoga. Jure nam je imao još što reći i uporno je radio do posljednjih dana, nastavljajući svoje veliko jezikoslovno djelo. Još nedavno o tom smo razgovarali u Zavodu. Jure je bio leksikograf koji ne odustaje ni nakon velikoga vlastitog leksikografskog ostvarenja. Uz njegovo će ime u povijesti bogate hrvatske leksikografije trajno ostati zabilježeno glavno uredništvo Rječnika hrvatskoga jezika, do kojega je Jure došao teškim putom. Prije ukazanoga povjerenja njemu, morale su se istrošiti varijante različitih neuspjelih povjerenja, kako to često biva. Ipak, upravo je njegov Rječnik izašao u Zagrebu još 2000. Najvrjednija odlika Šonjina Rječnika jest normativna leksička pouzdanost. To pokazuje kako je Šonje gradio tu pouzdanost i u vremenu kad se ona kolebala, da bi je predao svojoj Hrvatskoj u trenutcima njezina novoga rađanja, kad je dočekao da postane i zastupnik u prvom demokratskom Hrvatskom saboru (1990–92). Jure Šonje diplomirao je 1958. hrvatski jezik i jugoslavensku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirao 1982. radom Zavičajna novelistika Ranka Marinkovića. Bio je i srednjoškolski profesor u Perušiću i Đakovu, ali 1967. dolazi u Zavod, gdje i ostaje najveći dio svoga radnoga vijeka, do umirovljenja 2000. Bio je lektor i urednik u Općoj enciklopediji, potom od 1987. urednik hrvatske književnosti u Hrvatskom biografskom leksikonu, a 1995. imenovan je glavnim urednikom Rječnika hrvatskoga jezika. Radu na Rječniku pristupio je s lektorskim iskustvom i leksikografskom zrelošću, nakon višegodišnjega sudjelovanja u razvijanju hrvatskih jezičnih i leksikografskih norma u zavodskim izdanjima, temeljenih na hrvatskoj književnojezičnoj baštini. Ta je razvojnost vodila k punoj afirmaciji hrvatske jezične samobitnosti, koja je uspješno predstavljena upravo u Rječniku hrvatskoga jezika. Organizacijom izvanzavodske višedisciplinarne znanstvenostrukovne suradnje te izborom i interpretacijom natuknica predstavio je hrvatski jezik kao visokoizgrađeno moderno komunikacijsko sredstvo. Jure Šonje bio je uz kolege Tomislava Ladana, Trpimira Macana i druge, među najistaknutijim pripadnicima novoga naraštaja zavodskih leksikografa koji je nastavio veliko djelo one prve generacije, Miroslava Krleže, Mate Ujevića, Krune Krstića i drugih. Imao sam povlasticu da s Jurom dijelim sobu kad se Zavod nakon požara privremeno našao u Preobraženskoj ulici. Imao sam priliku da s nepokolebljivim Jurom raspravljam o mnogim temama, od kojih su nas neke obojicu vodile i u kasnije političke angažmane. Spomenuo sam riječi nepokolebljivi Jure. Takav je doista i bio, i onda kad je još kao srednjoškolac zatvorom iskusio represiju vlasti, i poslije kad je ustrajavao na onim jezikoslovnim rješenjima koja spajaju visoku stručnost, osjećaj javne prihvatljivosti i osobno poštenje. Ali uz riječ nepokolebljiv treba dodati i riječ velikodušan: nepokolebljiv u svojoj vlastitosti, velikodušan prema drugima i drugačijima. Svoja je uvjerenja Jure ipak ostvario, barem ono glavno – Hrvatsku – kojoj je posvetio cijeli svoj život i djelo. Dragi Jure, neka ti je sretan ovaj tvoj posljednji put u zavičaj, neka ti je laka tvoja hrvatska zemlja.

Antun Vujić