Posvete Andriću i Krleži - Vjesnik

Uz obljetnice velikih književnika: Predstavit će se knjige Vlahe Bogišića »Krleža - marginalije« i Predraga Matvejevića »Razgovori s Krležom« te održati skup »Drama identiteta: Nobelovac Ivo Andrić«.

»Evo, tu sam, u Puli, jedan od onog slavjanskog čopora koji je Svetome Ocu zatjerao strah u kosti te je zavapio iza glasa od strave kao da su se na Istru oborili apokaliptički jahači. Međutim, eto, potrajalo je odonda poprilično, više od tisuću i dvijesta godina, dok smo konačno stigli, u oluji, što se od onih davnih dana nije stišala, pa i danas ponovno gomilaju se od Bajkala i od Urala zloslutni oblaci, prijeteći gromovima morlačkoj hajdučiji.
Svibanjsko jutro, žubore proljetne vode, sipi sitno siva magla dima iz fabrike cementa, vuče se kao krepana mačka iznad sivih, kišom ispranih ruševina razorenog grada. Svibanjsko jutro u luci, 'Makarska' diže sidra, rasplinjuje se na jutarnjem lahoru čamotinja sinoćnje opatijske klonulosti. Lutajući obalom razmišljam kako Rismondo u svojoj drami 'Dietro la maschera' dodiruje mutne krugove bolećivih pitanja, kao libela ogledalo pogane močvare...«
To je Miroslav Krleža pisao o Puli, gradu koji je posjetio u svibnju 1948. godine (»Gdje smo i kako smo: suvremene političke teme«). Želeći mu se na neki način odužiti za to i podsjetiti na činjenicu da je Krleža, među brojnim gradovima u kojima je bio, posjetio i »istarsku prijestolnicu«, Pula je »pozvala« velikoga pisca da »gostuje« na ovogodišnjem Sajmu knjiga kako bi obilježili 30. obljetnicu njegove smrti.
Bardu hrvatske književnosti, koji je umro u Zagrebu 29. prosinca 1981., pulski će književni festival darovati dvije knjige - »Krleža - marginalije« Vlahe Bogišića i ponovljeno prošireno izdanje »Razgovora s Krležom« Predraga Matvejevića.
Iako je i Krleža zaslužio više za svoju obljetnicu, Hrvatska nije nikako obilježila 50 godina od dodjele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću. Naš je jedini književni nobelovac zaslužio barem jedan književni skup. A bilo je prilika da se mnogo više govori o dvojici po mnogima najvećih hrvatskih pisaca 20. stoljeća, i u sklopu hrvatskoga nastupa na sajmovima knjiga u Leipzigu, Frankfurtu, pa i na domaćem Interliberu (čast iznimkama).
Kada je riječ o skupovima i predavanjima, samo je akademik Krešimir Nemec progovorio o Andriću i Krleži, dakako, s obzirom na to da je odnos dvojice pisaca bio složen i oduvijek intrigirao javnost, a to s jednakim žarom čini i danas, što dokazuje i upravo spomenuto sjajno Nemecovo predavanje pod nazivom »Krleža i Andrić - poredbena analiza«, koje je prije koji mjesec održano u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Upravo toga 10. prosinca, kada je slavila hrvatska književnost jer je dobila svoga prvoga (i jedinoga) nobelovca, a pretposljednjega dana ovogodišnjega istarskoga knjižnog sajmu, bit će upriličen program pod nazivom »Drama identiteta: Nobelovac Ivo Andrić«, u kojem će sudjelovati Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović, Duško Marinković i Vlaho Bogišić.
Andrić je bio sjajan pripovjedač, filozof i mislilac čije je djelo, baš kao i Krležino, neiscrpno vrelo mudrosti. Andrićev govor, što ga je pisac izrekao prigodom dodjele Nobelove nagrade u Stockholmu, a koji je otisnut i u katalogu Pulskoga sa(n)jma knjiga, govori o pripovijedanju, odnosno o smislu književnosti i književnoga poslanja uopće.
U njemu Andrić, među ostalim, objašnjava da svatko priča svoju priču po svojoj unutarnjoj potrebi, po mjeri svojih naslijeđenih ili stečenih sklonosti i shvaćanja i snazi svojih izražajnih mogućnosti; svatko snosi moralnu odgovornost za ono što priča, i svakog treba pustiti slobodno pričati.
Ivo Andrić tada je izrekao nešto neobično važno, a ta bi njegova misao trebala biti nit vodilja piscima kada stvaraju svoja djela.
»Ali dopušteno je, mislim, na kraju poželjeti da priča koju današnji pripovjedač priča ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je moguće više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. Jer, pripovjedač i njegovo djelo ne služe ničemu ako na jedan ili na drugi način ne služe čovjeku i čovječnosti. To je ono što je bitno«, poručio je Ivo Andrić na kraju svoga govora u Stockholmu.

Sandra Viktorija Katunarić
Vjesnik