BONINO DA MILANO (puno ime Bonino di Jacopo da Milano), tal. Kipar (? – Šibenik, V. 1429), rodom iz Lombardije. Veći dio života proveo je u Dalmaciji. Prvi put se spominje 1412. u Korčuli, gdje je izradio glavni portal s likom gradskog zaštitnika među lavovima na konzolama i manja vrata s reljefnim likom sv. Jakova na pročelju katedrale, te reljef sv. Petra za istoimenu crkvu.

Stupivši u službu Dubrovačke republike surađuje 1417. na gradnji crkve sv. Vlaha kojoj 1424. dovršava kor, te gradi palače za bosanskog vojvodu S. Hranića. Ti su mu radovi uništeni potresom, a izgubljene su i njegove nadgrobne ploče koje je klesao u crkvi dominikanaca. Sačuvao se vanjski okvir južnog ulaza iste crkve s kipom Krista na vrhu, i lik viteza u dubokom reljefu na javnom spomeniku Orlanda iz 1418. U Splitu izvodi više radova od kojih su sačuvani kip mletačkog lava na Kneževoj palači i figuralne konzole na zvoniku katedrale. Najznatnije mu je ostvarenje kapela sv. Dujma u splitskoj katedrali, j. Ciborij i oltar sa sarkofagom sv. Dujma, na kojem s 1427. potpisao. Skladno komponiranu cjelinu oplemenio je prikazima svetačkih likova u punom volumenu ili reljefu. Usredotočen na obradu ljudskog lika, isticao je tektoničku vrijednost volumena, ali je pri tom vješto razvijao sitnoplastički rukopis pri obradi ploha. Srodne odlike ima grobna ploča nadbiskupa P. Diškovića u splitskoj katedrali s likom pokojnika u plitkome reljefu. U Šibeniku je imenovan za prvog majstora stolne crkve za koju je isklesao većinu skulptorskih elemenata glavnog portala. Pored okvira i šest likova apostola na vratima pročelja, pripisuju mu se likovi Adama i Eve s lavovima nosačima uz bočna vrata crkve, a na obližnjoj crkvici sv. Nikole jedan svetački lik i mrežište prozora. Ponikavši iz lombardijske kulturne tradicije, Bonino pojačava struju sjevernjačke gotike ali se podređuje ukusu retardiranog likovnog govora na našoj obali u ranom XV st.