Iz natuknice Osjet
OSJET (čulni opažaj; lat. sensatio, engl. sensation, franc. sensation, tal. sensazione, njem. Empfindung ). Prilagođeno ponašanje čovjeka u promjenljivim okolnim prilikama omogućeno je u značajnoj mjeri podacima do kojih on dolazi s pomoću svojih osjetnih organa. Zbog strukturiranosti objektivnih procesa u okolini, informacije koje čovjek prima posredstvom svojih osjetnih organa integrirane su u složene perceptivne cjeline. Tek analizom takvih percepcija, u kojima se odrazuje organiziranost objektivnih zbilja, moguće je utvrditi da one uključuju i nizove elementarnijih procesa, koji se nazivaju osjetima.

Osjeti su doživljaji koji nastaju djelovanjem objektivnih procesa na osjetne organe, a u čijem sadržaju održavaju više ili manje izolirana svojstva i osobitosti objektivnih struktura. Da dođe do osjeta, potrebno je da neki fizikalni ili kemijski proces u okolini ili u samom organizmu izazove određenu promjenu u perifernom dijelu osjetnog organa i da se ta promjena u obliku živčanog uzbuđenja proširi do senzornih područja u mozgovnoj kori. Čovjek posjeduje osjetne organe s pomoću kojih može neposredno osjetno reagirati na sve glavne i po život važne kategorije fizikalnih i kemijskih procesa. Ali postoje i takve vrste objektivnih zbivanja koje ne može direktno osjetno registrirati. Tako npr. čovjek ne posjeduje osjetne organe koji bi ga izravno obavješćivali o magnetskim promjenama u njegovoj okolini.
Različite kategorije fizikalnih i kemijskih procesa, za koje čovjek posjeduje osjetne organe, mogu izazvati osjete samo ako djeluju na receptore u određenim kvalitativnim i kvantitativnim granicama. Tako npr. elektromagnetski valovi izazivaju osjete vida samo u rasponu valnih dužina između 375 i 750 milimikrona; titraji molekula zraka ispod 16 ili između 20.000 na sek za nas su nečujni; mnoge kemijske tvari su bez okusa i vonja itd. Na sličan način, da bi neki objektivni proces mogao izazvati osjet, on treba da posjeduje i određeni intenzitet, da djeluje na osjetni organ kroz određeno minimalno vrijeme i da je – bar u nekim osjetnim područjima – njegova promjena dovoljno nagla.
Osjetni organi čovjeka rezultat su duge evolucije u toku koje su se, pod utjecajem određenih vrsta fizikalnih i kemijskih procesa, slabo diferencirani receptori razvili u diferencirane aparate posebno osjetljive za određene kategorije objektivnih procesa. Periferni dio receptora predstavljaju obično posebno građene osjetne stanice. Kod osobito razvijenih receptora, kao što su to npr. vidni i slušni receptori, osjetni receptivni sloj stanica grupiran je na jednome mjestu, a između toga osjetnog sloja i okoline postoje dodatni uređaji koji olakšavaju djelovanje one vrst fizikalnih procesa za koje je osjetni organ posebno udešen, i ujedno sprečavaju, odnosno otežavaju djelovanje drugih vrsta podražaja. Periferni dijelovi receptora u vezi su s aferentnim živčanim stanicama, preko kojih se promjene koje u povodu podražaja nastaju u receptivnim osjetnim stanicama, odvode u različite niže strukture centralnoga živčanog sustava u koru mozga. Osjetni organ u cjelini sastoji se od perifernog dijela, aferentnih vodova i kortikalnih centara.