Iz natuknice Reumatizam
REUMATIZAM (lat. Rheumatismus, engl. rheumatism, franc. rhumatisme, tal. reumatismo, njem. Rheumatismus), veća skupina oboljenja što se pretežno očituju na lokomotornom sustavu sa sindromom boli i ograničenja funkcije u zahvaćenom području.

Mnogi drže da su reumatske bolesti stare koliko i ljudski rod, ali su podaci o tome nesigurni. U starijoj literaturi naziv »reumatizam« označuje više različitih bolesti organa za kretanje. Od sredine XVII st. uočavaju se pojedini klinički entiteti. Ali kako im uzrok sve do danas većinom nije razjašnjen, to oni i dalje ostaju u zajedničkoj skupini »reumatskih bolesti«. Međusobno razlikovanje pojedinih reumatskih bolesti omogućeno je tek otkako u uvedene patološko-anatomske i histološke pretrage, a osobito suvremena rendgenska i laboratorijska dijagnostika. Tako su ulozi izlučeni iz skupine zglobnog reumatizma, a reumatske bolesti podijeljene u dvije osnovne skupine: upalni i degenerativni reumatizam. Njima uz bok stoji treća skupina, ekstraartikulani reumatizam, gdje oštećenja ne pogađaju unutrašnju strukturu zglobova i gdje se isprepleću elementi upalnih i degenerativnih promjena.
Etiologija reumatskih bolesti sve do danas nije razjašnjena i temelji se pretežno na hipotezama. To osobito vrijedi za upalni reumatizam, dok su kod degenerativnih artropatija uočeni neki mehanički i biološki faktori koji uvjetuju njihov postanak (v. Artroza). Ipak, danas su poznati neki patogenetski faktori koji pomažu u tumačenju postanka bolesti, a i u pronalaženju uspješnijih terapijskih postupaka.
Liječenje reumatskih bolesti prolazilo je kroz različite faze. Jedan od najstarijih postupaka bio je balneoterapija (v. Balneologija), koja i danas ima određeno mjesto u okviru rehabilitacije reumatskih bolesnika. Medikamentno liječenje počinje zapravo tek u XVIII st.; salicilati su zadržali sve od danas svoju punu terapijsku vrijednost. U posljednja dva desetljeća obogaćeno je liječenje reumatskih bolesti nizom snažnih sredstava (od kortikosteroida sve do citostatika). Većinu reumatskih bolesti još uvijek nije moguće sa sigurnošću posve izliječiti.
Klasifikacija reumatskih bolesti. Vrlo je teško izraditi klasifikaciju, koja bi posve zadovoljavala, za skupinu bolesti koje imaju klinički mnogo zajedničkog, ali koja je ipak nehomogena i gdje je etiologija nepoznata. Nije čudo, dakle, što je donedavna svaka veća reumatološka škola imala svoju podjelu reumatskih bolesti. Tek nakon drugoga svjetskog rata prevladalo je načelno odvajanje upalnih od degenerativnih reumatskih bolesti, i udomaćio se pojam »reumatske upale«. Čop je među prvima u svojoj nomenklaturi i klasifikaciji (1949) izdvojio reumatsku upalu (inflammatio rheumatica) od ostalih bolesti zglobova. Posebna komisija Međunarodne lige za suzbijanje reumatizma usvojila je 1957. god. Prijedlog klasifikacije reumatskih bolesti, koji se postepeno usvaja u sve većem broju zemalja. U pogledu nomenklature nije još postignuto potpuno jedinstvo i neke reumatološke škole upotrebljavaju za istu bolest različite nazive, no to ima svojih regionalnih i tradicionalnih razloga. Pa i te razlike s vremenom gube na oštrini, što se najbolje vidi po sve širem usvajanju naziva »reumatoidni artritis«.
U prikazu pojedinih reumatskih bolesti bit će i ovdje zadržana uobičajena podjela na tri velike skupine: upalni, degenerativni i ekstraartikularni reumatizam...