Svijet u kojemu živimo i kojemu i sami pripadamo jedan je i jedinstven - uza sve šarenilo njegovih pojavnih oblika što ih osjetilima opažamo i svjesno ili nesvjesno doživljavamo. No da bi naša slika toga svijeta bila što vjernija izvorniku, nužno je da sadržava što više podrobnosti povezanih u jednu suvislu, cjelovitu predodžbu.

Kako inače shvatiti smisao pojedinih pojava na bilo kojem području što smo ga odabrali kao predmet promatranja ili proučavanja, ako ne uočimo njihovu povezanost s cjelinom iz koje smo ih izdvojili? Ili, može li se išta smisleno reći o svijetu kao cjelini ne znajući ili ne vodeći računa o njegovoj strukturi?
Prihvaćajući takvo stajalište, suočavamo se s činjenicom o uzajamnoj povezanosti pojava i ljudskoj nemoći da ih se sve sagleda. Suvremeni pojedinac, ma kakvim intelektom bio obdaren i makar kakvo i koliko da mu je obrazovanje, ne može više biti genijalnim polihistorom kakvih je bilo sve do renesanse. Raspon ljudskoga znanja prelazi granice i najrazvijenije individualne svijesti. Kako onda uskladiti zahtjev za posvemašnjom obaviještenošću s ograničenim moćima ljudskoga mozga? Jedan od načina da se to postigne sastoji se u tome da se raspolaže priručnikom u kome će se, kad god to ustreba, lako i brzo naći informacija koja upravo nedostaje.
Tu svrhu ispunjava Opća enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Sintetizirajući sveukupno ljudsko znanje i umijeće u 50 000 članaka, svrstanih abecednim redom njihovih naslova - natuknica, ona omogućuje korisniku da upotpuni svoje znanje činjenicama i interpretacijama tih činjenica, sa svih područja ljudske teorijske i praktične djelatnosti. U njoj su podjednako prirodne i društvene znanosti, politika i kultura, povijest i umjetnost, ekonomika i ...
Ona je »opća« u još jednom smislu: ne obraća se i ne služi nekom određenom krugu ljudi-specijalista, nego svima, bez obzira na njihovu stručnu ili kakvu drugu usmjerenost. Opću enciklopediju napisali su stručnjaci, ali je ona namijenjena čitavoj hrvatskoj javnosti. Riječju, Opća enciklopedija je informativni priručnik koji omogućuje svakome da u okviru sume sadašnjega ljudskog znanja i iskustva upotpuni svoju sliku svijeta njemu nepoznatim aspektima stvarnosti.
DOPUNSKI SVEZAK OPĆE ENCIKLOPEDIJE
Dopunjeni tekstovi III. izdanja Opće enciklopedije iz temeljnih znanstvenih struka, umjetnosti i tehničkih i primijenjenih disciplina.

Broj svezaka: 9

Glavni urednik: Josip Šentija

Godina izdanja: 1977–1988.

 

Predgovor

 

Prethodna izdanja:

Enciklopedija Leksikografskog zavoda I. izdanje (1955–1964.)

Enciklopedija Leksikografskog zavoda II. izdanje (1966–1969.)