mirovinski fond, ugovorna štedna financijska organizacija koja nastoji uvećati prihode radi većih isplata svojim članovima nakon njihova odlaska u mirovinu. Mirovinski se fondovi dijele na privatne (industr. poduzeća, trgovine, usluge, sindikat, itd.) i državne ili one pod pokroviteljstvom države (prosvjeta, policija, vojska, diplomacija, sudstvo, uprava). Fondovima u pravilu upravlja banka ili financ. kompanija. Oni su jedni od najvažnijih institucionalnih investitora na financ. tržištu. Novčana sredstva m. f. pribavlja doprinosom članova za njihova radnog vijeka, obećavajući im redovite mjesečne isplate nakon odlaska u mirovinu. Raspoloživa sredstva ulaže u dugoročne korporacijske obveznice, u visokoproduktivne i sigurne obične dionice, u dugoročne hipoteke, a često ima i velike oročene depozite kod banaka. Likvidnost m. f. nije problem, jer lako može predvidjeti priljeve sredstava po veličini i dinamici. Nakon II. svj. rata mirovinski se fondovi naglo šire u svim razvijenim državama, jer služe poduzećima za privlačenje obrazovane radne snage. Ulozima u mirovinski fond poduzeća katkad plaćaju radnike, izbjegavajući ograničenja visine nadnica, poreze i sl., a članovi trajno zadržavaju pravo na ušteđeni (uplaćeni) iznos, bez obzira na to napuštaju li poduzeće ili ne napuštaju, te svoje pravo mogu prenositi na drugu osobu. U RH, mirovinski fondovi djeluju kao štedne financ. institucije od 2002. Dijele se na obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove, koji čine tzv. drugi i treći stup u sustavu mirovinskog osiguranja, a zasnivaju se na načelu kapitaliziranog osiguranja, u kojem svaki osiguranik ima pravo na onoliku mirovinu koliko je uplatio u fond mirovinskog osiguranja. U tzv. prvom stupu mirovinskog osiguranja, mirovine se isplaćuju iz plaća zaposlenih prema načelu međugeneracijske solidarnosti, tj. sredstava za mirovine zaposleni po obvezi uplaćuju u Fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika.