Natuknice

Zajc, Ivan

Natuknica ZAJC, Ivan, iz 14. svezka - Muzika 39504 ZAJC, Ivan. [O budućem radu Zagrebačke opere.] Narodne novine, 36/1870, 214; - Sloga, 1/1870, 130; - Zatočenik, 2/1870, 220.

* U Slogi i Zatočeniku članak pod naslovom: Kazalištni oglas.

39505 - [Zahvala - Matici ilirskoj koja je objavila njegovu solo-pjesmu Mornarska.] Vienac, 2/1870, 27, 437.

39506 - [Pismo - banu kojim moli da mu se kao direktoru kazališta isplati ustegnuta subvencija.] Zatočnik, 2/1870, 274.

* Autor iz teksta.

39507 - [Pismo - uredništvu nakon proslave 25. godišnjice autorova rada.] Agramer Tagblatt, 10/1895, 80, Pr.

39508 - Agramer Portraits. Maestro Zajc. [Priopćio] Wilhelm Otto. Agramer Zeitung, 81/1906, 155, 1-3.

* Intervju.

39509 - Prva Zajčeva opera. [Priopćio] Andro Mitrović. Hrvatska smotra, 5/1909, 11/12, 310-312.

* Intervju s kompozitorom o operi Marija Terezija.

39510 - Osamdeset-godišnjica - . [Priopćio] Stjepan Širola. Hrvatsko pravo, 17/1911, 4585 (140), 1-2.

Bukovac, Vlaho

Iz natuknice BUKOVAC, Vlaho, iz 12. svezka - Likovna umjetnost 5818 BUKOVAC, Vlaho. Vlaho Bukovac biskupu Strossmayeru. Obzor, 32/1891, 162, 163. * Objavljen tekstpisma datiranog u Parizu 12. lipnja 1891, kojim poklanja svoju sliku »Mlada patricijka« Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu.

5819 - »Kunstverein« und »Verein kroatischer Künstler«. Agramer Tagblatt, 13/1898, 99, 4.

* Odgovor na dio članka: K. [Izidor Kršnjavi] Die Verešćagin-Ausstellung. Agramer Tagblatt, 13/1898, br. 98, 4, u kome se govori o djelatnosti Društva umjetnosti (Zagreb) i odnosima s Društvom hrvatskih umjetnika (Zagreb).

5820 - Der Kunstpavillon. Agramer Tagblatt, 13/1898, 105, 4-5.

* O sporu zagrebačkih likovnih umjetnika s Gradskim poglavarstvom Zagreba oko uređenja jedne prostorije u budućem Umjetničkom paviljonu za klub umjetnika.

5821 - Umjetnički paviljon. Hrvatska domovina, 13/1898, 107.

5822 - Družtvo hrvatskih umjetnika u Zagrebu. Svjetlo, 13; 1898, 2.# Suautor: Rudolf Valdec.

* Poziv predsjednika i tajnika novoosnovanog društva za upis u članstvo podupirajućih članova. - Objavljen izvod iz pravila društva. - U rubrici: Domaće viesti.

5822a - Umetnost. Portreti Njihovih veličanstava od Vlaha Bukovca. Slikarevo mišljenje o plein air-u. Kolo, 1901, II/5, 296-298.

5823 - Otvoreno pismo Presv. gosp. Izidoru Kršnjavomu u Zagreb. Naše jedinstvo, 13/1906, 28.

* Odgovor na članak: I[zidor] Kršnjavi, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba. Iz mojih zapisaka. Hrvatsko kolo, 1/1905, 215-307, o Bukovčevoj slikarskoj djelatnosti u Zagrebu.

Ruđer Bošković, vizionar XX. stoljeća

Ruđer Bošković, ili kako se sam latinizirano potpisivao Rogerio Josepho Boscovich, matematičar, fizičar, astronom, filozof, diplomat, pjesnik i član Družbe Isusove od 1726., rodio se u Dubrovniku 18. V. 1711. Nakon kraćeg školovanja u Dubrovniku nastavio ga je u Rimskom kolegiju, gdje je završio studij filozofije, matematike i fizike. Završivši potom i studij teologije zaredio se. Život ga je vodio po cijeloj Europi, čak do Carigrada gdje je želio promatrati prolazak Venere ispred Sunca. Više se nikada nije vratio u svoj Dubrovnik iz kojega je otišao kao mladić. Umro je u Milanu 13. II. 1787. Još za života bio je slavljen kao jedan od najvećih umova Europe XVIII. stoljeća. Neke njegove ideje o silama dobile su potvrdu tek u XX. stoljeću razvojem atomske i nuklearne fizike.

The New Encyclopaedia Britannica (15. izdanje, 2002) navodi ga kao Boscovich, Ruggero Giuseppe i dodaje: srpsko-hrvatski Rudjer Josip Bošković, a kao mjesto rođenja Ragusa, Dalmatia, Venetian territory (now Dubrovnik, Croatia). U relativno kratkoj biografiji ističe ga kao pionira geodezije i njegovo mjerenje meridijana između Rima i Riminija te kao jednoga od prvih poklonika teorije gravitacije I. Newtona. Zanimljiva je rečenica o Boškovićevu podrijetlu. Navodi se da mu je otac bio Srbin koji je s pravoslavne vjere prešao na katoličku, a mati Talijanka.

Najbolji članak o Boškoviću nalazi se u Treccanijevoj Velikoj talijanskoj enciklopediji (Enciclopedia Italiana, 1938), gdje se u iscrpnoj bibliografiji navodi i prvi rad o Boškoviću (F. Ricca, Elogio storico del Boscovich, 1798). Takav iscrpan pristup imaju i druge talijanske enciklopedije (Enciclopedia Europea, Garzanti, 1976; Scienziati e tecaologi, Mondadori, 1975; Dizionario Enciclopedico Italiano, Treccani, 1955 i dr.), naravno u odnosu na opseg pojedinog izdanja. U svima se navodi samo geografsko podrijetlo, pa je Bošković ili znanstvenik i filozof iz Dalmacije ili pak astronom, matematičar i isusovac iz Dubrovnika, ili neka treća varijanta toga dvoga.

Kod njemačkih izdanja vlada šarolikost. Dok u Brochausovoj Die Encyklopädie iz 1996. dobiva 19 redaka teksta uz 5 redaka popisa važnijih djela i 3 retka bibliografije, naveden kao hrvatski matematičar i prirodoznanac, u novijem prerađenom izdanju (Der Brockhau in fünfzehn Bänden, 1997) potpuno je izostavljen. U Meyers Neues Lexikonu iz 1993. naveden je kao Bošković, Ruder Josip, te kao hrvatski fizičar, matematičar i astronom. U kratkom (8 redaka) članku istaknut je velik utjecaj njegove predodžbe atoma.

Velika sovjetska enciklopedija iz 1970. Boškovića označava kao hrvatskog fizičara, matematičara i astronoma i u zgusnutom članku vrlo precizno ističe njegove glavne doprinose svjetskoj znanosti.

Nowa encyklopedia powszechna (Varšava, 1995) Boškovića predstavlja kao hrvatskog matematičara, astronoma, fizičara i filozofa i u samo 16 redaka navodi najvažnije podatke o njegovu životu i radu, pa čak spominje da je pisao i pjesme.

Sve u svemu, Bošković je uglavnom dobro opisan u većini stranih enciklopedija i leksikona. Razlike u duljinama tekstova o njemu više su uvjetovane koncepcijom pojedinog izdanja nego odnosom uredništva prema njegovu značaju.

Dnevni listić Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, broj 5, 15.11.2003. Interliber 2003.

Rešetar, Milan

Iz natuknice REŠETAR, Milan, iz 11. sveska - Historija - Historija jugoslavenskih naroda 15238 REŠETAR, Milan. Dubrovački popovi u početku našega vijeka. Dubrovnik [kalendar], 3/1899, 68-73.

* O političkom stavu prema Austriji, o obrazovanosti i životu dubrovačkoga klera.

15239 - Amat Luzitanac, dubrovački ljekar XVI vijeka. Brankovo kolo, 6/1900, 39, 1237-1240; 40, 1264-1266; 41, 1301-1304; - Dubrovnik, 9/1900, 42, 4; 43, 3; 44, 2.

15240 - Kapetan Jozo Orebić. Dubrovnik, 10/1901, 7, 2.

15241 - Slavenske kolonije u Italiji. Srđ, 6/1907, 24, 1105-1127.

15242 - Kulturne sličice iz Dubrovnikasrednjega vijeka. Jugosloven, 1/1922, 27, 1-2; 28, 2; 29, 2; 31, 1; 32, 1-4; - Srpski književni glasnik, NS, 1922, VI/6, 423-436.

* O kulturnom i društvenom životu.

15243 - Iz kulturnoga života staroga Dubrovnika. Jugoslavenska njiva, 7/1923, I/9, 367-372; 10, 396-403.

* O kulturi i načinu života Dubrovčana od XIV st. dalje.

15244 - Salamankezi i sorbonezi. Dubrovački list, 2/1925, 19, 1-2; - Novo doba [Split], 8/1925, 115, 10.

* U Novom doba objavljeno pod naslovom: Svađe među dubrovačkom vlastelom. Salamankezi i sorbonezi

Ruđer Josip Bošković

Ruđer Josip Bošković, astronom, matematičar, geodet, filozof i pjesnik rodio se u Dubrovniku 1711. U palači Sponza čuva se zapis da je Ruđer Bošković rođen 18., a kršten 26. svibnja 1711. kao sin Pavice i Nikole Boškovića. Rodio se u u obiteljskoj kući u Dubrovniku u ulici Provaljenoj (danas Boškovićeva).

Djetinjstvo je proveo u Dubrovniku. Stradun je i onda bio glavna ulica, zidine i luka bile su gotovo jednake današnjim, dva ulaza u grad bila su Pile i Ploče, gradila se crkva sv. Vlaha. U dobi između 8 i 9 godina, nakon što ga je čitanju i pisanju podučio prvi učitelj, obiteljski kateheta i župnik Nikola Nichei, Bošković je poslan u isusovački Collegium Regusinum gdje se prema programu zajedničkom za sve isusovačke škole u Europi poduka provodila na latinskom jeziku. S 15 godina napustio je obitelj, prijatelje i rodni grad.

U Rimu je završio školovanje, postao svećenik, profesor matematike na Collegium Romanum, objavljivao je znanstvene radove i stihove.

»Dokono naime ne sjedim, ne dangubim. Noći i dane
Provodim predan radu i razmišljam; laganim perom
Predajem svoje misli na čuvanje brižnu papiru.«

U prvoj polovici osamnaestog stoljeća važna je znanstvena tema bilo određivanje Zemljina oblika. Znanstvenici su se uglavnom slagali oko toga da Zemlja nije okrugla, ali ne i oko toga kakva je. Je li sploštena na polovima ili na ekvatoru? Je li pravilan rotacijski elipsoid ili je posve nepravilna? Oblik Zemlje mogao se utvrditi preciznim mjerenjem duljina lukova različitih meridijana.

Kad je Ruđeru Boškoviću bilo 39 godina, papa Benedikt XIV. omogućio mu je da izvede skupo astronomsko i geografsko mjerenje uzduž meridijana Rim-Rimini. Taj je veliki pothvat, osim penjanja na zvonike i planinske vrhove, uključivao i mjerenje duljine baze geodetske trigonometrijske mreže. Što je baza geodetske trigonometrijske mreže, što je sve Bošković morao učiniti i kakve instrumente izmisliti kako bi ju što je moguće preciznije izmjerio, može se pročitati u članku mjerenje duljine baze geodetske trigonometrijske mreže.