Marulićeve »Starozavjetne ličnosti« i hrvatska biografika

Josip Bratulić

preuzmi članak

SAŽETAK: Marko Marulić (1450–1524) pisac hrvatskih i latinskih djela, napisao je djelo koje je pronađeno tek u naše vrijeme De veteris Inistrumenti viris illustribus conmnmentarium (prvotisak 1979), opis života, djela i naravi nekih značajnijih osoba Staroga zavjeta. Daleki uzor je djelo svetoga Jeronima De viris illustribus na koje se Marulić poziva. U hrvatskoj književnosti, na latinskom, hrvatskom i talijanskom jeziku, nalazimo brojna djela kojima je zadatak osvijetliti znamenite osobe domaće prošlosti. Prvenstveno su to bili članovi pojedinih redova, osobito oni koji su se istaknuli književnim radom, a kasnije i drugi ugledni članovi hrvatskoga naroda: banovi, kraljevi, biskupi, državnici, ratnici.

Od XV. stoljeća do naših dana brojni su hrvatski pisci pisali о znamenitim ljudima: dva Benje, Juraj i Šimun, Matija Vlačić—Matthias Fladus Illyricus, Ivan Lucius, Hilarion Gašparoti, Serafin Cerva-Crijević, Đuro Bašić, a u 19. stoljeću istaknuli su se takvim djelima Šime Ljubić, Ivan Kukuljević Sakđnski, Milan Grlović i drugi. Nije poznato zašto Marulićevo djelo u XVI. st. nije tiskano. Ono otkriva Marulića kao srednjovjekovnog pisca ali i renesansnog mislioca koji о vrlini (virtus) piše drugačije nego srednjovjekovni pisd, ne prestajući misliti kao moralist prvenstveno, ostaje negdje po sredini između hagiografa i karakterologa. Daje djelo bilo objavljeno kad je nastalo, sigurno bi bilo dragocjen kompendij za proučavanje biblijske problematike, kao i njegova druga djela koja su doživjela golem uspjeh u književnoj republici svoga vremena.