Problem prezentacije arhitekture u enciklopedijama Leksikografskog zavoda

Tomislav Premerl

preuzmi članak

SAŽETAK: Arhitektura je toliko nazočna u našoj svakodnevici da mišljenje о njoj prečesto izostaje iz kulturološke sfere sredine u kojoj živi. U kreativnom smislu ona je uvijek željela naglašavati kako njezin cilj nije isključivo oblik, već cjelokupan složeni proces građenja oblika kao integralnog života. Poslanje arhitekture kao stvaralačkog dijela kulture i ponajprije humanističke discipline isključivo je kulturološki fenomen. Složenost njezina razvoja i mijena, prirodni je i neizostavan dio složenosti cjelokupne povijesti.

U izlaganju se želi ukazati na više posebnosti u životu arhitekture same u sebi te na njen suživot i isprepletenost u svim porama stvaralaštva. Poznavanje, ili barem priznavanje posebnosti i složenosti arhitekture u sferi leksikografije vrio je važno i ključno pitanje. Kao i gotovo svugdje, i u našoj je leksikografiji pitanje arhitekture na marginalnom mjesta. Još uvijek se na žalost arhitektonsko stvaralaštvo promatra i tretira parcijalno u neprestanoj dvojnosti između tehnike i umjetnosti.

Pitanje je, kako i na koji način istraživati i prezentirati sva pitanja arhitekture u egzaktnoj formi enciklopedijskog teksta; jer enciklopedija u prvom redu mora definirati pojam, tj. arhitekturu u svim njezinim vidovima, pa i različite njezine vidove posebno. Očito je da treba potražiti nove pristupe i nove metode obrade leksikografskih tekstova, i to za različite enciklopedije, tj. na različitim primjerenim razinama. To ujedno znači i traženje novih definicija. Da bi se to provodilo ili tek nastojalo, potreban je određen odnos prema tom predmetu i shvaćanju njegove složenosti, tim više, jer arhitektura zadire u mnoga raznorodna područja.

Za obradu arhitekture u našim enciklopedijama teško je, pa i nemoguće dati gotove recepte, no nužan bi uvjet bio da arhitekturu uređuju, bez obzira na vrstu izdanja, oni koji se posebno njome bave u svoj njezinoj složenosti.

Sva ova dobronamjerna kritika želi tek upozoriti na probleme jednog posebnog, ali vrlo širokog područja koje se može rješavati sustavno u budućem radu.