Temeljna koncepcija Religijskoga leksikona

preuzmi članak

Dalibor Brozović
Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb

SAŽETAK: Enciklopedijska i leksikonska djela s religijskom problematikom u najširem smislu mogu biti koncipirana na najrazličitije načine uz određene tematske specijalizacije i interesna usmjerenja. Leksikografsko djelo kojemu su objekti religija uopće i pojedine religije posebno, treba polaziti od samoga fenomena, od klasifikacije njegovih konkretiziranih manifestacija. Sve se religije dijele stupnjevito na animističke, šamanističke, panteonske i objavne, a u okviru tih posljednjih izdvaja se judaističko-kršćansko-islamski kompleks. Leksikon treba obraditi prvo religiju kao pojavu i isto tako spomenute grupacije pojedinačnih religija, a nakon toga njih same. Svi pojmovi s područja kultova, mitova, obreda, ikonografije, tekstova, zakona itd. što se spomenu u tim obradbama, a također i ličnosti, relevantni povijesni događaji i slično, treba da budu obrađeni u posebnim natuknicama na koje se upućuju. Razumije se samo po sebi da osobita pozornost mora biti posvećena odrazima religijskih fenomena na filozofiju, pravo, likovnu i glazbenu umjetnost, ples, kazalište, književnost itd. Sve natuknice, i one općenitije i apstraktnije, kao i one pojedinačne i konkretnije, bit će obrađene po abecednom redu, a ne po tematskim krugovima.