Andrija Mohorovičić u znanosti i vremenu

preuzmi članak

Dragutin Skoko
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

SAŽETAK: Andrija Mohorovičić (Volosko, 1857 - Zagreb, 1936) istaknuti je hrvatski znanstveni radnik na području meteorologije i seizmologije s kraja XIX. i s početka XX. stoljeća. U svojim prvim znanstvenim radovima analizira rezultate motrenja oblaka u Bakru. Tu sam konstruira instrument za mjerenje smjera i brzine oblaka - nefoskop, a dobivene podatke obrađuje na strogo znanstven način.
Godine 1892. Mohorovičić preuzima upravu Meteorološkog opservatorija na Griču (danas Geofizički zavod u Zagrebu). Pokazao je zanimanje za izuzetno markantne meteorološke pojave kao što su bili tornado kraj Novske 1892. i »vijor« kraj Čazme 1898. Proučavao je klimu grada Zagreba, a kao podlogu uzeo je podatke о oborinama u Zagrebu iz vremena od 1857. do 1895. U svom posljednjem radu s područja meteorologije razmatra umanjivanje temperature atmosfere s porastom visine.
Andriju Mohorovičića valja smatrati našim prvim znanstvenim meteorologom i klimatologom te svakako glavnim organizatorom naše sustavno uređene meteorološke službe.
Nakon prijelaza u ovo stoljeće Mohorovičićev znanstveni interes okrenut je isključivo problemima seizmologije. Analizom pokupskog potresa od 8. listopada 1909. Mohorovičić je posebno unaprijedio spoznaje о mehanizmu rasprostiranja valova blizih potresa kroz Zemlju. Tom prilikom utvrdio je plohu diskontinuiteta brzina koja odjeljuje koru od plašta Zemlje i koja je njemu u čast nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom. Ujedno je pretpostavio izgled seizmograma dubokofokalnih potresa, što je poslije i dokazano. Uveo je postupak lociranja žarišta blizih potresa, a Mohorovičićev zakon о porastu brzine potresnog vala s dubinom primjenjuje se i danas.
Mohorovičićev znanstveni doprinos seizmologiji bio je široka opsega. On je obuhvatio djelovanje potresa na zgrade, prijedlog konstrukcije novog seizmografa, jednoznačno određivanje osjetljivosti seizmografa, postupak lociranja epicentra blizog potresa, hodokrone itd. Nazivi kao što su Mohorovičićev diskontinuitet, Mohorovičićev zakon, Mohorovičićeva epicentrala, Mohorovičićev seizmograf i projekt MOHOLE priznanja su njegovu radu te on zauzima jedno od najvažnijih mjesta u razvitku seizmologije. Jedan od kratera na nama nevidljivoj strani Mjeseca nazvan je 1970. njegovim imenom.
Ni druge Mohorovičićeve aktivnosti nisu bile od manje važnosti za razvoj naše geofizike. Organizirao je službu točnog vremena Hrvatske 1892. uvođenjem astronomskoga motrenja prolaza zvijezda gričkim meridijanom u Zagrebu, organizirao je 1915/16. geomagnetski premjer Hrvatske i Slavonije, zatim nastojao uvesti obranu protiv tuče, pa istraživanje bure itd.
Taj je naš istaknuti velikan znanstvene misli, radeći u skromnim mogućnostima koje je pružalo naše tlo, došao do otkrića koja su znanstveno revolucionarna i trajno aktualna.