Moderno prirodoslovlje kao regulacijski mehanizam povijesti

preuzmi članak

Marko Tarle
Klinička bolnica »Sestre Milosrdnice«, Zagreb

SAŽETAK: Povijest čovječanstva je priča о razvitku čovjekove svijesti о slobodi. Pojam slobode testira se u odnosima između ljudi i u odnosima čovjeka prema prirodi. Odnosi između ljudi često su rađali sukobe, a priroda još i danas nije uvijek prijateljska prema čovjeku. Zato se moderni društveni odnosi mogu prikazati interakcijama uzduž stranica trokuta na čija su dva vrha smješteni ljudi, gospodar i rob, a na trećem je priroda, čovjekov okoliš. Društveno raslojavanje dovodi do odnosa gospodar-rob, a stav gospodara i roba prema prirodi bitno je različit. Dok dokoni gospodar želi koristiti prirodna bogatstva, rob mora smišljati nove putove u ovladavanju prirodom radi ispunjavanja gospodarevih zahtjeva. Tako čovjek postupno otkriva prirodne zakonitosti; slijedom novih spoznaja u oblasti prirodoslovlja usavršava oruđe, ali i oružje, olakšava si život te počinje vladati globusom. Produžava se trajanje ljudskoga života, svladane su mnoge bolesti, izjednačava se razina življenja preko kontinenata i društvenih slojeva, ali se sfera materijalnih želja stalno povećava, pa raste raskorak između njezina opsega i pridružene mogućnosti ispunjenja. Čovjek se zato osjeća nesretnim. Istodobno se uništava okoliš, geosfera počinje okretati neprijateljsko lice prema čovjeku. Povijest se u takvim uvjetima razvija slijedom civilizacijskih valova, dok na razini svijesti о slobodi čovjek dolazi ne samo do spoznaja о vrhovnoj vrijednosti svakoga pojedinca, nego i njegova prirodnog prava na sreću tijekom kratkoga biološkog života. Vodi li nas možda pritom modema društvena filozofija samo iz barbarstva u banalnost? Zato je i krajnji utjecaj modernoga prirodoslovlja na ljudsku sreću vrlo upitan. Civilizacijska heterogenost čovječanstva, uz nevjerojatan napredak u tehnologiji oružja i munjevit protok informacija u globalnome selu, dovodi nam pred vrata moderne barbare s nuklearnim kopljem u ruci. U ovoj se raspravi jasno dokazuje regulacijska uloga modernoga prirodoslovlja u slijedu i razvitku povijesti čovječanstva, tako da bi se poništenje dometa svjetske uljudbe temeljem dostignuća modernoga prirodoslovlja moglo dogoditi samo uz pretpostavku nestanka čovjeka s planete Zemlje.