Demoni vlasti

preuzmi članak

Velimir Visković
Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb

SAŽETAK: U članku je interpretiran roman Ivana Aralice Duše robova (objavljen 1979. u Zagrebu). Ta knjiga imala je prijelomnu ulogu u piščevoj karijeri: njome je Aralica od dotad anonimnog  provincijskog prozaika postao jednom od ključnih ličnosti suvremene hrvatske proze. U članku je analiziran status tog romana u književnopovijesnom kontekstu: njegovom pojavom započinje reafirmacija žanra povijesnog romana u hrvatskoj književnosti, čime se izražava probuđeni interes za teme nacionalne povijesti i jačanje nacionalne samosvijesti.
Te su ideje osobito jasno izražene u prvom dijelu ovog, trodijelno komponiranog romana: rekonstruirajući biografiju znamenitog humanista, crkvenog dostojanstvenika i diplomata Antuna Vrančića, Aralica izvlači iz povijesnog zaborava jednog od mnogih Hrvata koji su bili prisiljeni u tuđini, na stranim dvorovima, stjecati afirmaciju, ali su uvijek ljubavlju ostali vezani za zavičaj. Premda crkveni čovjek, Vrančić je u Araličinu romanu predstavljen kao renesansni hedonist, punokrvna bogata ličnost sklona uživanju u ljubavi, umjetnosti, ali i spremna na žrtvovanje kad su posrijedi interesi vlastitog naroda i ugroženog kršćanstva.
U drugom i trećem dijelu romana Aralica prikazuje prilike na dvoru sultana Sulejmana II. pod kojim je Osmansko Carstvo doživjelo u 16. st. najveći uspon. Analizira rafiniranu strategiju kojom se svemoćni vladar služi u očuvanju apsolutne vlasti, njegovo državničko umijeće, ali i egzistencijalnu osamu čovjeka čiji je život ispražnjen od ljubavi. Uobličujući umjetnički kompleksnu sliku odnosa vlasti i podložnika, tiranije i slobode, agresije i ljubavi, Aralica je na temelju povijesnih događaja progovorio о hrvatskoj suvremenosti, pokazujući da smo zadani našom poviješću: bitni problemi ljudske egzistencije perpetuiraju se kroz povijest u mnogobrojnim modusima, ali sama njihova bit ostaje ista.
Autor upozorava i na specifične vrednote Araličina romansijerskog stila: jezično bogatstvo zasnovano na amalgamiranju arhaičnog leksika posuđenog iz starih kronika i putopisa sa suvremenim književnim jezikom. Ističe i plastičnost opisa, živo predočavanje skupnih prizora, uvjerljivo i iznijansirano izvedene karakterizacije likova. Analizira također disperzirano konstruiranu kompoziciju romana.