Oblici otpora balkanskih muslimana reformama iz Carigrada
(prema spisima Zadarske pismohrane)

preuzmi članak

Ivan Pederin
Filozofski fakultet, Zadar

SAŽETAK: U razdoblju grčkog ustanka (1821–1829.) sultan Mahmud II. uvidio je da njegova vojska ne može ugušiti taj ustanak niti se može uspješno boriti protiv ruske invazije. Zbog toga je odlučio modernizirati svoju vojsku, što nije bila laka zadaća jer je vojska u tadašnjoj Turskoj bila vjerska. Za većinu časnika i ulema (islamsko svećenstvo) bilo je sramotno da tursku vojsku obučavaju engleski i francuski vojni savjetnici.
Na najoštriji otpor sultan je naišao među balkanskim muslimanima, koje su na otpor potaknuli uleme. Sultan je nato poslao vojsku koju je pomogao srpski princ Miloš Obrenović. Unatoč pomoći Habsburške Monarhije i korištenju jadranskih luka, pobune nisu trajno ugušene. Ovaj članak razmatra pobunu koja je trajala od 1830-ih do ranih 1850-ih godina.
Balkanski su muslimani odbili nositi modeme vojne odore (nizamska odjeća) i prihvatiti modernu vojnu obuku. Muslimani su držali da je politička jednakost s kršćanima uvreda te su odbacili Đulhanski hatišerif (1839). Balkanski su muslimani među posljednjima prihvatili islam, što je njihovu vjeru učinilo konzervativnom. Upravo su oni destabilizirali Tursko Carstvo, a pravoslavni su Srbi logistički i vojno podupirali Portu u Bosni i Albaniji.