Prijedlog za normiranje dubrovačkih imena i prezimena iz povijesnih vrela

preuzmi članak

Nenad Vekarić
Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik

SAŽETAK: Ne bi li se izbjegla nepotrebna neujednačenost u pisanju dubrovačkih osobnih imena i prezimena koja susrećemo u povijesnim vrelima, autor predlaže da se prezimena vlasteoskih rodova pišu onako kako se pronađu u izvoru, poštujući pritom pravila onomastičkoga sustava kojemu pripada pojedino prezime i poštujući izuzetke kada je sama osoba sebe drukčije zvala. Drugim riječima: kod prezimena romanskoga postanja (i romaniziranih prezimena) rabio bi se romanski, a kod prezimena hrvatskoga postanja hrvatski oblik. Kroatizirani oblici rabili bi se tek ako bi se našli u potpisu neke osobe, na književnom djelu i sl., dakle, kad postoji dokaz da je sama osoba koristila taj oblik. Prilikom uporabe prezimena roda bez konkretizacije osobe rabio bi se oblik po izboru: romanski ili hrvatski oblik.
I kod osobnih imena pravilo osobe trebalo bi biti nepovredivo. Ako se to pravilo ne može upotrijebiti jer volja osobe nije poznata, onda bi trebalo poštivati onomastički sustav kojemu osoba pripada. Ako je riječ о domaćoj osobi, pisala bi se hrvatska varijanta osobnoga imena uz poštivanje lokalnih varijanti. Ako je riječ о strancu, poštivala bi se varijanta onomastičkoga sustava iz kojega osoba potječe.