Zajedništvo i funkcija umjetnosti u sakralnom prostoru

preuzmi članak

Tomislav Premerl
Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb

SAŽETAK: Ovaj problem u crkvenoj umjetnosti bio je prisutan tijekom povijesti, ali se uvijek skladno rješavao u suzvučju s teološkim načelima i razvojem umjetnosti, uvijek u duhu svoga vremena. Nakon gubitka duhovnog jedinstva svega stvaralaštva u našem stoljeću, problem sakralnog prostora i njegova umjetničkog izraza (oprostorenje sakralnog) postaje vrlo upitan. Gube se stare vrijednosti, a sustavno se ne nalaze nove, pa se kreativni izraz sakralnosti rijetko prepoznaje. Izgubila se iz svijesti i unutarnjeg duhovnog osjećanja »slika crkve« i njezino umjetničko oblikovanje Vječnog, Svetog i Lijepog. Tekstom se pokušava definirati sakralni prostor na više razina: što bi on i kakav morao biti danas, ako je to moguće i na koji način. No, složenost i slojevitost sakralnog prostora uklapa se oduvijek u teorijski slijed mišljenja о arhitekturi i umjetnosti, kako u povijesti tako i danas. Ipak, posebnosti koje on nosi u svom iskazu teško nam je u ovom vremenu definirati zbog bojazni da se one u svojoj suštini neće razumjeti. Teško nam se danas suživjeti s povijesnim sakralnim prostorom, a još teže uspostaviti odnos s novim sakralnim prostorom. No, upravo zato jer novi prostor ne počinje svoj stvaralački slijed od vječnih i istinitih povijesnih konstanti; a našim vremenom i sviješću oprostiti te konstante često se čini nepremostivim i nedostižnim zadatkom. No takav stvaralački i intelektualni napor rijetko smo poduzimali. Umjetnost je dio složene duhovne funkcije u cjelovitosti sakralnog prostora, ona je svojim oblikom dio cjelokupnoga aktivnog duhovnog, individualnog i kolektivnog sudjelovanja u kontaktu s Vječnim i Svetim.
Postavlja se i pokušava odgovoriti na pitanje što je sakralni prostor kao suvremeno djelo danas i koje stvaralačke elemente nameće umjetnosti, na koji način suvremena umjetnost odgovara na njih, te napokon kako se kroz njih ostvaruje kao kreativni doseg vremena.
Posebnost zadatka u oblikovanju sakralne umjetnosti iziskuje kreatora koji sjedinjuje vjerske i kreativne vrline, te niz čimbenika proizašlih iz njih.