Tko je, zapravo, cvrčak? Moguća leksikografska rješenja nekih nesuglasnosti u botaničkoj i zoološkoj terminologiji

preuzmi članak

Radovan Lučić
Sveučilište u Amsterdamu, Amsterdam

SAŽETAK: U svom izlaganju namjeravam prikazati mogućnosti leksikografskog razgraničenja općih i specifičnih značenja termina te pojasniti uzroke pojava različitih stručnih naziva za iste referente. Također ću pokušati objasniti nužnost navođenja točnih internacionalnih (latinskih) naziva kao i tehnike njihovog pronalaženja. U stručnom nazivlju postoje pravi i opći termini. Pravi termini su leksemi koji označuju pojam ograničen na određeno strukovno područje i koji pripadaju strukovnom žargonu, a opći termini se, osim u određenom strukovnom području, koriste i u općem leksiku svakodnevnog govora. Ako tu podjelu primijenimo u području zoologije, možemo ustvrditi kako npr. ≫ravnokrilci≪ spadaju u prave, a ≫psi≪ u opće termine. Opći termini imaju, dakle, uza svoja specifična, i dodatna, opća značenja. Podjela i hijerarhija tih značenja često ovisi о geografskim, kulturnim i jezičnim datostima određenog podneblja. U prvom dijelu izlaganja prikazat ću moguće leksikografske pristupe obradi općih termina u jednojezičnim i višejezičnim rječnicima. Na primjer, glavno značenje riječi ≫bakalar≪ u hrvatskom različito je od značenja te riječi u nizozemskom. U Hrvatskoj znači u prvom redu suhu ribu koja se jede za Božić, dok u Nizozemskoj znači svježu ribu koja se kupuje svaki dan u ribarnici. Uz to, za ta dva koncepta postoje u nizozemskom dva različita leksema, dok u hrvatskom bakalar ostaje bakalar, bio on suh ili svjež. Poseban problem jest pitanje sinonimije: kada su različiti hrvatski nazivi pravi sinonimi, a kada su različite vrste istog roda? Tko je cvrčak, a tko stričak: jesu li šturak i zrikavac isto? Što je buča, a što buća; u kojem su odnosu tikva i bundeva? Pravi termini, kao dio strukovnog žargona, jasno su definirani zakonitostima struke, te u principu, nema prevelikih poteškoća u njihovom prezentiranju, osim što u višejezičnim rječnicima treba posebnu pozornost posvetiti pravopisu i izgovoru. Međutim, pri njihovu označavanju internacionalnim, latinskim nazivima, često je potrebno uložiti dodatne napore jer se za iste leksičke jedinice u različitim izvorima koriste drugačiji latinski nazivi. Je li naš barbun ≫Mullus≪, ≫Mullus barbatus≪, ≫Mullus surmuletus≪ ili ≫Barbus barbus≪? Osim toga, ≫breza≪ u Hrvatskoj nije ista kao ≫breza≪ u Nizozemskoj. Je li zadatak jednog opširnog, ali još uvijek općeg rječnika, pokazati te razlike? U svezi s tim razmotrit ću sljedeća pitanja:
određivanje granice između enciklopedije i rječnika
nužnost navođenja stručnih naziva
pristupačnost stručnih priručnika
praćenje promjena u nomenklaturama
provjera korupcije: tiskarske pogreške i prepisivanja.
Primjerima iz desetak leksikografskih i enciklopedičkih izvora pokazat ću prednosti i nedostatke pojedinih načina leksikografske obrade botaničkih i zooloških termina kao i (ne)sustavnosti u korištenju latinskog stručnog nazivlja.