Principi izrade hrvatsko-ukrajinskoga rječnika srednjega tipa

preuzmi članak

Božena Antonjak,
Viktor Mojsejenko

SAŽETAK: Potreba da se sastavi hrvatsko-ukrajinski rječnik srednjeg tipa sazrela je već odavno. Nepostojanje sličnih rječnika objašnjavalo se do sada uglavnom kao posljedica drugoga društveno-političkog sustava, u okviru kojega su, kako Hrvatska tako i Ukrajina, postojale u sastavu drugih državnih ustroja i imale samo relativnu samostalnost: u nekadašnjoj Jugoslaviji sastavljali su se rječnici srpskohrvatskoga jezika, u Ukrajini su prevladavali ruski rječnici. Posljedica je toga i nepostojanje vlastite leksikografske naklade u Ukrajini. Prije nekoliko godina naš je kolektiv počeo sastavljati Hrvatsko-ukrajinski rječnik srednjega tipa, usmjeren na opseg od približno 40-45 tisuća riječi. Abecedarij rječnika zasniva se uglavnom na drugom, dopunjenom izdanju Rječnika hrvatskoga jezika Vladimira Anića (Zagreb, Novi Liber, 1994.). Rječnik obuhvaća najupotrebljavaniji leksik i predstavlja normativnu sliku hrvatskoga jezika. On pokazuje stanje suvremenoga jezika, a također i leksik koji se odnosi na tradicije, običaje, način života, mentalitet i civilizaciju hrvatskoga naroda. Za razliku od srpskohrvatskih rječnika, on će u znatnoj mjeri biti oslobođen od srbizama, u nj ne ulaze srpske riječi nepoznate u hrvatskom jeziku. Rječnik sadržava riječi i razne složenice, a također i frazeološke jedinice koje omogućuju govorniku ukrajinskoga jezika da se upozna s hrvatskom frazeologijom, a Hrvatu upoznatom s ukrajinskim jezikom Rječnik omogućuje da se upozna također s ukrajinskom frazeologijom. U Hrvatsko-ukrajinskom rječniku bit će u najvećoj meri predstavljen leksik koji odražava dosege raznih grana znanosti (uključujući medicinsko, računalno i dr. nazivlje), i koji omogućava čitanje znanstveno-popularnih i raznih znanstvenih tekstova. Ciljem Rječnika bilo je predstavljanje po mogućnosti što većega broja riječi kojima je značenje ukrajinskomu čitaču teško otkriti po etimologiji. S druge strane, u skladu s ograničenim opsegom, u njemu, u pravilu, nisu uvrštene riječi kojima je značenje jasno iz njihove tvorbe, a nisu dobile novih značenja unesenih sufiksima. U Rječnik ne ulaze: 1. umanjenice i riječi od milja sa završetcima -ić, -čić, -ak, -ica, -čica, -ca, -ašce, -ence i dr. osim u slučajevima kada su one homonimi s drugim riječima ili su znatno izmijenile svoj zvukovni sastav; 2. znatan broj imenica uvećanoga ili pejorativnog značenja sa završetcima -etina, -ina, -urina, -onja i dr., osim u slučajevima kada su homonimi s drugim riječima; 3. znatan broj apstraktnih imenica na -ost, izuzev samo najraširenije (mladost, fotogeničnost i si.); 4. znatan dio glagolskih imenica srednjega roda na -nje, -enje što označavaju radnju ili glagolsko stanje (pisanje, govorenje ili si.); 5. imenice ženskoga roda na -ica, -kinja, -ka i dr., osim najraširenijih; 6. prilozi tvoreni od odgovarajućih pridjeva, osim najraširenijih. U Rječniku je primijenjena hrvatska grafija. Ijekavska je norma uzeta za osnovu. Rječnik je namijenjen ukrajinskomu korisniku, što ne znači da neće biti koristan i za Hrvate koji bi željeli učiti ukrajinski jezik.

О problemima transliteracije i transkripcije u Hrvatskoj enciklopediji

preuzmi članak

Dalibor Brozović
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb

SAŽETAK: Pisanje stranih vlastitih imena, osobnih i zemljopisnih, težak je problem svake enciklopedije u svijetu. Postoji nekoliko načina i razina za slovno prikazivanje: 1. Originalno pisanje za jezike što se pišu latinicom (što se u hrvatskome tekstu zadržava, npr. Shakespeare), 2. originalna verzija za nelatinična pisma (ćirilsko, grčko, židovsko, arapsko, razna indijska, japansko i dr.), npr. Достоевский, 3. znanstvena transliteracija s nelatiničnih pisma, npr. Dostoevskij, 4. u nekim zemljama do danas službeni (nelingvistički) latinični oblici podrijetlom iz jezika bivših kolonizatora (u prvom redu po engleskom, francuskom, portugalskome), 5. domaća službena (nelingvistička) latinična grafija, npr. japanska, kineski pinyin, 6 . domaći izgovorni oblik za strane latinične jezike, npr. Šekspir, što je u hrvatskome samo ortoepski, ne i ortografski problem, jer se tako samo izgovara, ne i piše, 7. domaći izgovorni oblik za nelatinične jezike, kako se u hrvatskome i izgovara i piše, npr. Dostojevski, 8 . znanstvena fonetska transkripcija originalnoga izgovora, domaća ili međunarodna, u LZ npr. Seikspiə (amer. Šeikspier), Dostajefskəj. Rješenja prihvaćena u Hrvatskoj enciklopediji uspio su kompromis između međunarodne i hrvatske praktične leksikografske tradicije i fonetičke znanosti.

Znanost i politika u Enciklopediji jugoslavije

preuzmi članak

Jakov Sirotković
HAZU, Zagreb

SAŽETAK: Enciklopedija Jugoslavije najznačajniji je i najobuhvatniji projekt JLZ-a (danas LZMK), zbog kojega je JLZ i osnovan. Iako je politički faktor imao bitan utjecaj na pokretanje drugog izdanja EJ i na prekid njezina izlaženja 1991., EJ je bio znanstveno zasnovan projekt, u čijoj su realizaciji poštovani temeljni stručni i znanstveni kriteriji, a redakcije imale visok stupanj samostalnosti. Taj projekt nije napušten zbog financijskih ili stručnih, nego zbog političkih razloga - sloma Jugoslavije i početka oružane agresije Srbije i JNA na Hrvatsku. Ipak se on nakon 1991. marginalizira, a s tim se zanemaruje i uloga Miroslava Krleže. U radu na EJ prikupljena je velika građa koja je bila značajna osnova novim izdanjima LZ-a, a ipak se u izdanjima LZMK zadnjih deset godina (osim u Krležijani) nigdje ne spominje, a čak se i EJ prešućuje. To je učinjeno i u predgovoru prvog sveska Hrvatske enciklopedije iz 1999. godine, iako se velik dio priloga u prvoj knjizi zasniva na EJ i drugim izdanjima JLZ-a. Tek predstoji kritička analiza sadržaja EJ, osobito rasprava о odnosu znanstvene zasnovanosti i političkog oportunizma, koja je relevantna i za rad na HE.

Višejezični i njemačko-hrvatski i hrvatsko-njemački rječnici s područja elektrotehnike

preuzmi članak

Vladimir Muljević

SAŽETAK: Ako se uzme da je atmosferski elektricitet, dakle munja, početak znanosti о elektricitetu, onda i nekoliko pripadnih riječi iz ≫Dictionariuma≪ Fausta Vrančića predstavljaju riječi iz našeg višejezičnog blaga. Neke od ovih riječi javljaju se i u rječniku Jakova Mikalje iz 1649. godine i rječniku Ivana Belostenca iz 1740. godine. Razvitkom elektrotehnike ušle su tada postojeće stručne riječi i u rječnik Rudolfa A. Fröhlicha, 1839. godine. Veliki napredak u tvorbi stručnih riječi iz područja elektrotehnike značio je višejezični rječnik znanstvenog nazivlja Bogoslava Šuleka iz 1874/75. godine. Klub inženjera i arhitekata u Zagrebu objavio je 1881. godine Rječnik njemačko-hrvatskog tehnološkog nazivlja. Prvi elektrotehnički njemačko-hrvatski i hrvatsko-njemački rječnik priredio je inženjer Vlatko Dabac 1952. godine. On je 1969. godine objavio i Tehnički rječnik njemačko-hrvatskosrpski, odnosno obrnuti 1970. godine. Višejezični rječnici objavljivani su od 1983. do 1986. godine u Zagrebu. Vrlo opsežni Njemačko-hrvatski elektrotehnički rječnik objavio je Vladimir Muljević 1996. godine u Zagrebu.

Ustavne odredbe о autorskom pravu

preuzmi članak

Jadranko Crnić

SAŽETAK: Autorsko pravo u biti je složen, vrlo osjetljiv i još uvijek nedovršeni mozaik. On uvijek i iznova omogućava, u težnji к stvaranju njegove konačne pravne slike, premetanje, slaganje i popunjavanje kockica iz kojih je, ili bi trebao biti, sastavljen. U radu namjeravam pisati o: autorskom pravu u objektivnom i subjektivnom smislu, s tim da se u traženju njegova ustavnog uporišta u pravilu navodi stavak 4. članka 68. Ustava Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ustav), prema kojemu: ≫Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.≪ Nedvojbeno, ta ustavna odredba, ali i cijela odredba članka 68. Ustava, što se nedovoljno uočava, temelj je iz kojega izvire ustavni izričaj i jamstvo о zaštiti autorskog prava. Time, međutim, nisu ni izdaleka iscrpljeni ustavni okviri sadržaja i zaštite ustavnog prava. Oni su mnogo bogatiji. Pokušavajući prodrijeti u bit autorskog prava (uvjete njegove zaštite) srest ćemo se s brojnim ustavnim odredbama, koje čine okvire, a ponegdje i više od toga, navedenoga mozaika. Tako su, bez namjere potpunog nabrajanja, neizostavne i ustavne odredbe: о najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske, posebno slobodi u najširem smislu, jednakosti, nepovredivosti vlasništva i posebno vladavini prava; о zabrani ograničavanja sloboda i prava osim izuzetka iz članka 16. ili 17. Ustava; odredba о jamstvu štovanja i pravnoj zaštiti dostojanstva, ugleda i časti; sloboda mišljenja i izražavanja misli iz članka 38. Ustava; pravo na slobodno udruživanje u smislu članka 43. Ustava; jamstvo prava vlasništva iz članka 48. Ustava; te, sveukupne odredbe о poduzetničkoj i tržišnoj slobodi (u tom smislu i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske od 16. veljače 2000. godine, broj: U-I-865/1995); Zabrana ograničenja ili oduzimanja vlasništva uz izuzetke iz članka 50. Ustava; pravo na pravičnog suca (članak 29. Ustava), te zaštitu pred nadležnim tijelima uključivo Ustavni sud. Posebno i mogućnost podnošenja ustavne tužbe prije iscrpljenog i dugog puta kada je isti dopušten. Sve ove odredbe bit će potkrijepljene međunarodnim konvencijama, pritom ne samo Bernskom konvencijom i nizom njoj sljedećih konvencija, nego i, što se nedovoljno uočava, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rim, 4. studenoga 1950). Sve ove odredbe na svoj su način dio sadržaja ili zaštite autorskog prava, posebno onog u enciklopedijskom i leksikografskom radu, pri čemu određenu pažnju zaključuju i problemi koji nastaju u svezi s autorskim djelom stvorenim u radnom odnosu ili po narudžbi.

Uloga Miroslava Krleže u formiranju redakcije Medicinske enciklopedije

preuzmi članak

Ivo Padovan
HAZU, Zagreb

SAŽETAK: Miroslav Krleža je već 1950. godine započeo pripreme za osnivanje Leksikografskog zavoda FNRJ u Zagrebu. Veliku podršku imao je od prof. dr. Andrije Štampara s kojim je svakodnevno kontaktirao u JAZU gdje je i sam već bio uvaženi član Uprave Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Krleža je od akademije preuzeo pripremne materijale i za Pomorsku enciklopediju, a sam planirao Opću enciklopediju i deset specijaliziranih enciklopedija. Već je 1952. godine Krleža predlagao prof. dr. Andriji Štamparu da bude glavni urednik Medicinske enciklopedije budući da je Štampar bio na tom poslu angažiran skupa s prof. Antom Šercerom i prof. Perovićem u uredništvu (Prve) Hrvatske enciklopedije. Jasno je bilo da Štampar to nije bio u stanju preuzeti zbog svoje angažiranosti kako u Akademiji tako i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Nakon pokušaja nekoliko uvaženih liječnika oko organizacije Medicinske enciklopedije, Krleža je konačno prihvatio Štamparov prijedlog da Šercer preuzme uredništvo Medicinske enciklopedije. Taj izbor urodio je velikom Medicinskom enciklopedijom u kojoj je Šercer imao neprocjenjivih zasluga. Krleža je budno pratio rad i te Redakcije, pa čak i davao vrlo korisne savjete.