U Hrvatskoj enciklopediji možete pročitati zanimljive članke o udaljenim krajevima i pronaći manje poznate činjenice o geografskim područjima. Kurili ili Kurilski otoci otočni su niz u sjevernome dijelu Tihoga oceana, između Hokkaida i Kamčatke. Pripadaju Sahalinskoj oblasti Rusije i razdvajaju Ohotsko more od Tihoga oceana. Sastoje se od 56 otoka vulkanskoga podrijetla. Protežu se u duljini od 1200 km.

Najveći je otok Paramušir, a jedno je od većih naselja Kurilsk. Na Kurilima postoji 38 aktivnih vulkana i mnogo izvora vruće vode. U tom su području česti potresi i tsunami. Zime su hladne i snježne, ljeta svježa i vlažna. Pušu jaki vjetrovi, a otoci su često obavijeni maglom. Okolni akvatorij bogat je morskom faunom.

Prvi su stanovnici bili Ainu, a prvi Europljanin koji je doplovio do Kurila bio je nizozemski pomorac Maarten Gerritszoon de Vries 1643. Japan u XVII. stoljeću proglašava formalnu vlast nad južnim Kurilima, a od XVIII. stoljeća na sjeverne otoke naseljavaju se Rusi. Godine 1855. Rusija i Japan podijelili su otoke - južni su pripali Japanu, a sjeverni Rusiji. No sporazumom iz 1875. Rusija sve Kurile prepušta Japanu, nakon što se Japan odrekao Sahalina. Nakon Drugoga svjetskog rata i kapitulacije Japana, Sovjetski Savez zauzima Kurilske otoke i južni Sahalin.

 

Sahalin

 

U Hrvatskoj enciklopediji možete pročitati više o povijesti odnosa Sovjetskoga Saveza, odnosno Rusije, i Japana u pogledu vlasti nad Kurilskim otocima te još mnoge zanimljive teme o suvremenoj povijesti i politici.