vjetrovni valovi na Jadranu

Vjetrovni valovi na Jadranu. Na Jadranskom se moru, slično kao i na ostalima morima i oceanima (v. Morski valovi), opažaju ili su moguća ova valna gibanja: kapilarni valovi, vjetrovni valovi, zemljotresni valovi (tsunami), šćige (seiches), plimni valovi (v. Morske mijene), olujne plime, transplimne valne oscilacije i, konačno, unutarnji valovi. Samo su neke od spomenutih vrsta valova na Jadranu istražene potpunije, dok se o drugima zna još vrlo malo.

Vjetrovni valovi ili valovlje (valovi živog mora, živo more) na Jadranu jesu vbalovi izazvani lokalnim vjetrom koji neprekidno puše, a zibni valovi ili zibine (valovi mrtvog mora, mrtvo more) jesu valovi koji su uznapredovali izvan zone vjetra koji ih je stvorio. Ovi su valovi najvažniji za pomorce, ribare i jedriličare, te za projektante brodova i hidrograđevinare. Promijeni li se smjer puhanja vjetra za više od 45°, stvara se novi sustav valova, koji se superponira na postojeći, i nastaju tzv. ukrižani valovi (ukrižano more); ukrižani valovi nastaju i pri križanju zibnih i vjetrovnih valova, pri refrakciji vjetrovnih valova na pličinama itd.
Od tri vrste podataka o vjetrovnim valovima (klimatološki, sinoptički i prognostički) danas za Jadran postoje samo potpuniji klimatološki podaci. Oni su dobiveni pretežno vizuelnim motrenjem s trgovačkih i ratnih brodova (od 1949. dalje), a u manjoj mjeri neposrednim instrumentalnim mjerenjem, započetim 1967. Ovi su podatci obrađeni statističkim metodama i predočeni u obliku tablica i dijagrama. Vizualno opažena valna visina (Hv ili hv) definira se kao srednja vrijednost od 10 dobro formiranih (krupnih) valova koji slijede uzastopno jedan za drugim. Obično je ona jednaka tzv. značajnoj valnoj visini (H1/3) koja predočuje srednjak 1/3 najviših valova u određenom snimku valova, tj. Hv≈H1/3. U SSSR-u je usvojena valna visina 3%-tne osiguranosti (h3% = 1,32 H 1/3).