Izbori

Izbori su u sadržajnome smislu proces tvorbe političke volje koji se temelji na mogućnosti birača da se odluče za jednu od više ponuđenih političkih opcija i njihovih nositelja, te na slobodi izbora među tim opcijama. U tehničkome smislu, izbori su različiti formalizirani postupci i sredstva tvorbe političkih institucija i postavljanja pojedinaca na javne položaje. U Hrvatskoj enciklopediji možete saznati više o građanskim pravima i obvezama, mogućnosti biranja i slobodi izbora.

Pravni je temelj izbora biračko pravo, temeljno političko i ustavno pravo državljana da biraju svoje predstavnike i da budu birani u predstavnička tijela i na druge javne položaje. Demokratsko biračko pravo opće je, jednako, izravno i tajno. Opće biračko pravo znači da svi državljani imaju pravo birati i biti birani, neovisno o svojim posebnim obilježjima (spolu, rasi, vjeri, naciji, društvenom podrijetlu i statusu, imovini, naobrazbi, svjetonazoru i dr.).

Jednako biračko pravo podrazumijeva da svi građani imaju jednako pravo glasa (jedan čovjek, jedan glas) i da svaki glas ima jednaku vrijednost (jedan glas, jedna vrijednost). Izravno biračko pravo znači da birači izravno biraju svoje predstavnike te isključuje posrednike između birača i njihovih predstavnika. Tajno biračko pravo jamči da će izborna odluka svakoga pojedinca ostati nepoznata, što se jamči posebnim mehanizmima. Biračko pravo može biti slobodno i obvezatno. U većini suvremenih država ono se shvaća isključivo kao građanska dužnost, a u manjem je broju država zakonski obvezatno.

Postoje tri temeljna tipa izbora: kompetitivni, polukompetitivni i nekompetitivni. Kompetitivni izbori temelje se, u načelu, na neograničenoj mogućnosti biranja među različitim političkim opcijama i potpunoj slobodi izbora jedne od njih. Polukompetitivni izbori temelje se na ograničenim mogućnostima biranja političkih opcija i djelomičnoj slobodi izbora. Vezani su uz autoritarne političke režime, sustave u kojima nisu dopušteni razvoj punoga društvenoga i političkoga pluralizma. Nekompetitivni izbori ne jamče ni mogućnost ni slobodu biranja među različitim političkim opcijama, pa se nazivaju »glasovanjem bez izbora«.

Birači su glavni pojedinačni akteri izbora. U europskoj se tradiciji obično razlikuju stalni birači, koji najčešće, a katkad i cijeli život, glasuju za jednu stranku, i nestalni birači, koji mijenjaju svoje opcije od izbora do izbora pod utjecajem različitih čimbenika. Glavni su kolektivni akteri izbora političke stranke. To su dobrovoljne organizacije građana koje su nastale zato da bi se borile za političku vlast te imaju ključnu ulogu u procesima odabiranja kandidata za opće izbore, u izbornoj mobilizaciji birača, u izbornoj kampanji, tijekom koje nastoje pridobiti birače za određene društvene vrijednosti i ciljeve, u artikulaciji i agregaciji društvenih interesa te u poslijeizbornoj regrutaciji upravljačke elite, tvorbi vlade i oblikovanju javnih politika. Osim birača i stranaka, u suvremenim izborima djeluju i mnogi akteri civilnoga društva: mediji, interesne skupine i savezi, lobističke organizacije, nevladine udruge i društveni pokreti.

U Hrvatskoj enciklopediji možete pročitati još mnogo toga o tipovima izbora, izbornim sustavima, povijesti izbora u Hrvatskoj, reformama biračkih prava, izbornim režimima, izbornoj administraciji, kandidaturama i preferencijama, matematičkim postupcima pretvaranja glasova u mandate, razlici između većinskih i razmjernih izbornih sustava, izbornim pragovima, koalicijama i pluralizaciji biračkoga prava te o mnogim drugim politološkim temama.