Fridtjof Nansen

Fridtjof Nansen bio je norveški istraživač, zoolog, oceanograf i diplomat. Hrvatska enciklopedija donosi priču o pustolovu i humanitarcu koji je cijeloga života putovao, plovio, istraživao i borio se za prava izbjeglica. Godine 1922. za svoje humanitarne aktivnosti nagrađen je Nobelovom nagradom za mir. Autor je popularnih i znanstvenih knjiga o putovanjima, ekspedicijama i povijesti istraživanja arktičkih prostora.

U mladosti je Nansen bio uspješan skijaš, a nakon doktorata postaje profesor zoologije i oceanografije u Oslu. Još tijekom studija sudjeluje u istraživačkoj plovidbi sjevernim Atlantikom, a 1888. odlazi na ekspediciju na Grenland i prvi ga prelazi u smjeru od istoka prema zapadu. Godine 1893. kreće na plovidbu jedrenjakom, s namjerom da dođe do Sjevernoga pola. Nakon dvije godine uspijeva doći vrlo blizu Sjevernomu polu, no prisiljen je odustati zbog mnogih neprilika kojima je ekspedicija bila izložena. Početkom XX. stoljeća sudjeluje u još nekoliko istraživačkih plovidbi Atlantikom, Norveškim morem i dijelovima Arktičkog oceana te putuje Sibirom od ušća Jeniseja do Vladivostoka. Ta su mu putovanja donijela svjetsku slavu, a uspješan je i kao putopisac.

Uz istraživačku i znanstvenu djelatnost, bavio se i razvojem opreme za istraživanje mora. Izumio je crpac, uređaj za uzimanje uzoraka dubinske vode koji se rabi i danas. Bio je istaknuta javna osoba, angažirao se u pokretu za norvešku neovisnost, a na zahtjev Lige naroda 1920. započeo je organizirati repatrijaciju oko pola milijuna ratnih zarobljenika iz Prvoga svjetskog rata. Najviše se posvetio zbrinjavanju izbjeglica iz Rusije te grčkih, armenskih, asirskih i drugih izbjeglica s područja bivšeg Osmanskog Carstva. Na njegov je poticaj 5. srpnja 1922. u Ženevi sklopljena konvencija o izbjeglicama. Tom je prigodom uveden posebni identifikacijski dokument koji je koncipirao, Nansenova putovnica.