Premda se povijest staroga Istoka i Egipta na prostoru jugoistočne Europe istraživala još od 19. stoljeća, vrlo je malo istraživanja usmjereno na lingvistički aspekt što ponajviše staroegipatskog i srednjoegipatskog jezika, a što općenito jezika staroga Istoka. Istraživanja su uglavnom obuhvaćala povijesnu, muzeološku i arheološku stranu uz tek sporadičan pregled ili spomen jezikoslovnih problematika, što je uglavnom bilo usmjereno na opis pisma ili grubo svrstavanje jezika u povijesni kontekst. Bez obzira na malobrojne hrvatske i srpske školovane egiptologe, ipak se pisalo o jeziku, no više je jezikoslovnih radova dano s filološke i lingvističke strane, uglavnom opet u okviru kulturnih i povijesnih pregleda pa tako nalazimo malobrojne studije o akadskome i sumerskome te hetitskome jeziku, uz pokoji osvrt i na srednjoegipatski ili koptski. Veliki je problem istraživanja i neusustavljenost transliteracije toponima i drugih onih, na čemu bi se trebalo poraditi u okviru ne samo hrvatske istraživačke prakse nego i općenito prakse jugoistočne Europe. Osim znanstvenih radova i studija bit će prikazan i pregled proučavanja na fakultetskoj razini u pogledu toga što pružaju sveučilišta u ovom dijelu Europe što se tiče lingvističkog obrazovanja, a poseban će naglasak biti stavljen na dosadašnja istraživanja na području hrvatskoga lingvističkog kruga. Cilj je ovoga rada prikazati dosadašnja ostvarenja iz jezikoslovnoga aspekta na ovom području te dati moguće ideje i poticaje za nova istraživanja s obzirom na naglašenu interdisciplinarnost orijentalistike i egiptologije.