U svom spisateljskom prvijencu, knjizi Ambijentalnost na dubrovačku, Ivica Kunčević, autor nekoliko amblematskih predstava ambijentalnog kazališta Dubrovačkih ljetnih igara, piše o specifičnostima stvaranja kazališnih predstava u dubrovčkim povijesnim i prirodnim ambijentima, obilato se pri tom koristeći vlastitim, ali i tuđim iskustvima i promišljanjima vezanim uz ovu temu. Napisana kao pomalo neobična kombinacija povijesno-analitičkog i memoarsko-anegdotalnog štiva, Kunčevićeva je knjiga podijeljena u tri dijela.
U prvom dijelu autor razmatra razvoj ideje ambijentalnog kazališta na lgrama, počevši od prvotnog oduševljenja ambijentom što je za posljedicu imalo doslovno uklapanje predstava u prostor, preko faze shvaćanja ambijenta kao autentičnog realiteta te postupnog prožimanja prostora života i kazališta, do korištenja ambijenta kao metafore i uključivanja konceptualnih intervencija koje su ga počele pretvarati u neku novu, nepostojeću realnost. U drugom dijelu knjige Kunčević progovara o vlastitim predstavama na lgrama, analizirajući njihovu korelaciju s prostorom izvedbe te osvješćujući i sebi i čitateljima proces njihova nastajanja. Kao što je taloženje ranijih iskustava s ambijentalnim kazalištem na lgrama imalo važnu ulogu u predstavama koje je režirao, tako je one bilo polaznom točkom i u stvaranju repertoara što ga je, u primarnom dosluhu s Gradom i ambijentom, Kunčević kreirao tijekom svog vođenja dramskog programa lgara. O tome, pak, piše u trećem dijelu u kojem je uz svoje predstave iz tog razdoblja analizirao i predstave drugih redatelja koje je pozivao na festival, pridodajući im i poneki neostvareni ambijentalni kazališni san, što je u koordinatnom sustavu ove knjige sasvim legitiman postupak.
Hrvoje Ivanković