U ovoj knjizi prvi put su na jednom mjestu okupljeni kazališno-publicistički tekstovi Antonije Kassowitz-Cvijić, objavljivani od 1910. do 1934. u samostalnim publikacijama ili različitim novinama i časopisima. Riječ je o izboru njezinih ogleda, biografskih članaka i kraćih tekstova anegdotalnog karaktera, posvećenih zagrebačkom kazališnom životu od sredine 18. do kraja dvadesetih godina 20. stoljeća, no ponajviše ipak usredotočenih na djelovanje starog Varoškog kazališta na Markovu trgu te umjetnike koji su u njemu nastupali. Pišući o njima, Antonija Kassowitz-Cvijić pisala je i o okolnostima u kojima su stvarane njihove predstave te naše nacionalno glumište, ali jednako tako i o ljudima koji su se nalazili s druge strane zavjese (od šaptača i frizera do krojača i dekoratera), o kazališnoj opremi, rasvjeti, dekoru, rekviziti, zastoru, posebnim efektima te navikama, senzibilitetu i ponašanju publike; dakle o temama koje se često zanemaruju, a bez kojih je teško potpuno (d)oživjeti atmosferu prohujalih kazališnih vremena. Kad tome dodamo i posebno zanimanje Antonije Kassowitz-Cvijić za socijalni status kazališnih umjetnika, za njihova primanja i izdatke, obiteljske odnose, stambene uvjete, zdravstvenu skrb, pa čak i hobije i pogrebe, razvidno je da iz razasutih fragmenata njezinih blago beletriziranih tekstova dobivamo intrigantan i poprilično cjelovit uvid u zagrebački
kazališni mikrokozam u razdoblju od šezdesetak godina, počevši od polovice 19. stoljeća.

– Hrvoje Ivanković