Iz velikog su i respektabilnog Foretićeva teatrološkoga opusa tri osnovna kruga izdvojena i predstavljena u ovoj knjizi. U središtu svakoga od njih nalazi se Dubrovnik odakle se u svojevrsnim radijacijskim valovima prema njihovu obodu šire pojedine teme proizašle iz dubine ovoga poticajnog ishodišta. Pozorniji će pak čitatelji primijetiti kako su sva tri kruga međusobno ulančana i kako se pojedini njihovi segmenti pretapaju u gotovo neraskidivu slitinu. Bavio se Milo i drugim teatrološkim temama, ali Držić, Vojnović i povijest dubrovačkog kazališta od izgradnje Bundićeve zgrade 1864. pa gotovo do naših dana, to su bili njegovi cavalli di bataglia s kojim se suvereno kretao po tim specijalističkim područjima nacionalne glumišne povijesti…
Ono pak što je na tim stranicama itekako zamjetljivo, to je osobnost Foretića – svestranoga i obaviještenoga povjesničara, Foretića arhivskoga radnika i motritelja brojnih civilizacijskih pojava i činjenica što se usko isprepleću s kazališnim zbivanjima. Čitatelj će se i sam uvjeriti koliko je dokumenata najrazličitije vrste, koliko je relevantnih teatroloških vrela primarne i sekundarne kategorije autor morao u arhivima pronaći, pročitati, analizirati i konačno sintetizirati kako bi nam predočio sliku dubrovačkoga glumišta u nekim prošlim vremenima kada se ono borilo za svoju sliku označenu nacionalnim identitetom. Često na temelju oskudnih podataka i rasutoga materijala, Foretić je uspio izgraditi čvrste obrise dubrovačkoga kazališnog života unatrag više od stotinu godina, fizionomiju koju rese plemeniti i samoprijegorni napori pojedinaca što im danas ne bi znali niti imena, a nekmoli zasluga da nije bilo ovih radova. A u njima nailazimo na sve one relevantne podatke prijeko potrebne za rekonstrukciju minuloga kazališnog čina, temeljne zadaće svake teatrološke rasprave. Foretić se ovdje bavi kazališnom arhitekturom, financijama, repertoarom, glumcima, kazališnim ravnateljima i principalima, sociološki analizira gradske prilike koje pogoduju ili pak nisu sklone određenim teatarskim nastojanjima, prati sudbinu pojedinih predstava ili čitavih družina – riječju uspijeva evocirati rađanje, rast, a nerijetko i turbulentni život dubrovačkoga kazališta u kasnom novovjekovlju.
Nikola Batušić

Izvršni urednik: Hrvoje Ivanković