U knjizi se objavljuju odabrani dokumenti koji otkrivaju metode rada Službe državne sigurnosti (SDS), razmjere obavještajne i protuobavještajne djelatnosti prema gastarbajerima iz Hrvatske, ali i iz drugih jugoslavenskih republika u razdoblju od 1977. do 1990. godine. Kao i u prijašnjem razdoblju, djelatnost SDS-a bila je usmjerena na saznavanje informacija o aktivnostima „neprijateljske” emigracije u inozemstvu, planiranim akcijama u zemlji te povezivanju gastarbajtera s tom emigracijom i stranim obavještajnim službama. U fokus jugoslavenskih vlasti i njezinih službi sve više dolazi i druga generacija, tj. djeca koja su se iselila k roditeljima iz Hrvatske/Jugoslavije, odnosno djeca rođena u zemljama u koje su njihovi roditelji iselili zbog posla. U tom se kontekstu sve učestalije ističe potreba za poduzimanjem mjera kojima bi se umanjili učinci integracije i asimilacije radnika i članova njihovih obitelji u zemljama iseljavanja. Posebna pažnja posvećuje se i reakcijama među političkom emigracijom i gastarbajterima na stanje u Jugoslaviji nakon smrti Josipa Broza Tita, događajima na Kosovu početkom 1980-ih, aktivnostima albanske emigracije prema jugoslavenskim radnicima albanske i drugih narodnosti te procjenama o povezanosti i planiranju zajedničkih protujugoslavenskih akcija albanske i hrvatske političke emigracije. Prate se i aktivnosti iz svakodnevnog društvenog života gastarbajtera, mjesta njihova okupljanja i ostvarivanja kontakata s drugim gastarbajterima, pripadnicima političke emigracije i stranim državljanima (gradilišta, tvornice i druga radna mjesta, gostionice, restorani, sportski i kulturni događaji), prihvaćanje stranog državljanstva, sklapanje brakova sa stranim državljanima, čitanje emigrantskog tiska, uporaba simbola na osnovi kojih se procjenjivalo njihovo projugoslavensko ili protujugoslavensko opredjeljenje.