Koncem 19. stoljeća dva će velikana toga doba, Emilij Laszowski i Ivan Bojničić, zapisati da je Škrinja povlastica zajedno sa svojim ispravama najveće blago Arhiva, a njezin sadržaj od najveće važnosti za domaću povijest. O vrednoti ovih isprava svjedoči i činjenica da se Vjekoslav Klaić nadahnjivao podatcima pronađenima u njihovu sadržaju i diskretno ih utkao u svoje monumentalno djelo Povijest Hrvata, ne spominjući pritom izrijekom Škrinju povlastica. Iznimno vrijedne, mahom vladarske isprave koje su nekoć bile pohranjene u Škrinji povlastica i koje su se odnosile na povlastice, prava i slobode zajednice plemića Kraljevine Slavonije, a kasnije staleža i redova Kraljevina Slavonije i Hrvatske, nastale su u razdoblju 1349. – 1750., a dosada nisu bile sustavno znanstveno obrađene. Gotovo polovica isprava dosada nigdje nije bila objavljena. Prvotno zamišljena kao raskošniji analitički inventar, knjiga je u konačnici, uz uvodni dio posvećen samoj Škrinji u kontekstu tradicije čuvanja isprava te okolnostima njezina nastanka (iz pera Ladislava Dobrice), u svojemu središnjem i najopsežnijem dijelu donijela opise ukupno 144 isprave uz koje se, ako nisu bile objavljene ili su objavljene necjelovito, donosi i njihov prijepis. Izdanje koje Arhiv objavljuje o 380. obljetnici nastanka Škrinje, otkriva njezinu povijest i uranja čitatelja u razdoblje kasnoga srednjovjekovlja, u kojemu je nastao najveći dio isprava. Iako znanstvenoga karaktera i specifične tematike, ovo izdanje i svojim vizualnim identitetom svjedoči o ljepoti hrvatske kulturne baštine.