Knjiga se bavi temom vezanom uz zapise koji svjedoče o znanstvenoj djelatnosti na hrvatskome povijesnome i političkom području, a polazište joj je u tezi da bi cjelokupna društvena zajednica i ukupna javnost trebale razumjeti funkciju znanosti i tehnologijskoga razvoja, njihovu svrhu i upotrebu, konačno, njihovu korist i doprinos napretku. Sve to nije moguće bez dokumentiranih spoznaja o povijesnom razvoju znanosti na našem području, njenim glavnim i sporednim protagonistima, pravcima razvoja, institucijama, strateškim planovima i nastojanjima, ostvarenim i neostvarenim programima i dr. Jednako tako, to je nemoguće bez vjerodostojnog i obuhvatnog dokumentiranja sadašnjih zbivanja u znanosti, ne misleći pri tom samo na dokumentiranje i objavu znanstvenih radova - dakle znanstvenih postignuća - nego na cjelokupno odvijanje i funkcioniranje znanstvene djelatnosti. Što se tiče Hrvatske, opseg sačuvanog gradiva, njegovu reprezentativnost i vjerodostojnost uglavnom više nije moguće promijeniti, stoga je važno zauzeti ispravan stav prema gradivu koje danas nastaje na polju znanstvene djelatnosti, kako bi i taj odsječak društvenih procesa ostao dokumentirano sačuvan u optimalnom omjeru i na najbolji način.

Stoga je, uz povijesni pregled zbivanja sa znanstvenim gradivom i znanstvenim institucijama na hrvatskome tlu, te pregled zakonskih okvira unutar kojih se djelatnost odvijala, konstatacija o ukupnoj sačuvanosti znanstvenog gradiva u njegovoj strukturi i opsegu bila bitnom da se pokaže u kojoj mjeri nedostaje sustavna briga za gradivo znanstvene provenijencije.

Glavni pak dio knjige koncentriran je na raščlambu trenutačnoga stanja upravljanja zapisima u znanstvenim institucijama, s osvrtom na sve čimbenike koji su bitni za sveobuhvatni pristup. I konačno, u posljednjem se dijelu knjige sugeriraju neka spisovodstvena rješenja temeljena na suvremenim teorijama upravljanja zapisima i informacijama, normi ISO 15 489, ali i na principima proučene i raščlanjene dobre prakse iz inozemnih primjera.