Ovo štivo o socijalnim korijenima hrvatskih znanstveničkih (e)migracija pokriva svojim sadržajem jedno duže vremensko razdoblje. Koristeći se materijalom i tezama iz disertacije o vanjskim migracijama znanstvenika (1992.) i oslanjajući se na dva kasnija empirijska istraživanja provedena 1995. i 1998. godine, ova knjiga, uz svoj teorijski dio, objedinjuje i empirijski materijal četiriju istraživanja odljeva hrvatskih znanstvenika u inozemstvo prikupljan sve od danas već davne 1986. godine. Uvidom u odgovore ispitanika tekst seže jednim svojim dijelom i do pojedinaca koji su napuštali domovinu u drugoj polovini 20. stoljeća, uglavnom u šezdesetim i sedamdesetim godinama, a doseže i ponekog prijeratnog i ratnog emigranta. Ovdje se misli, dakako, na Drugi svjetski rat. Kao što ni dandanas nema sustavnog uvida u odljev visokoobrazovanog stanovništva iz Hrvatske, tako su i u vremenu kada je autorica tek počela raditi na istraživanjima brain draina, ili preciznije rečeno, odljeva hrvatskih znanstvenika u inozemstvo, njegov opseg i destinacija bili posve nepoznati. O drugim socijalno-strukturnim značajkama da se i ne govori. Stoga je autorica, istražujući različite aspekte naše znanstveničke emigracije, osim u prvome istraživanju 1986. godine, kada su bili ispitani hrvatski znanstvenici u inozemstvu, bila upućena uglavnom na domaću znanstveničku populaciju. Ispitivala je pritom potencijalni, ali posrednim putem i stvarni znanstvenički odljev. Koristeći takav način i takvu metodologiju morala je zanemariti uvid u egzaktne razmjere njegova obima i veličine i zadržati se na nekim sa sociološkog stanovišta i važnijim pretpostavkama.