U posljednjih 40-50 godina sve su intenzivnija istraživanja koja se bave odnosom religije i zdravlja, pri čemu se kao znanstvena tema pojavljuje u različitim znanstvenim disciplinama kao što su antropologija, sociologija, psihologija, medicina (psihijatrija, gerontologija, socijalna epidemiologija), itd. S obzirom na multidimenzionalnost predmeta istraživanja, različite znanosti nastoje sustavno istražiti religioznost (religijsku uključenost/angažman) i zdravlje (fizičko i mentalno). U tom smislu je to i u ovom radu osnovni istraživački cilj, pri čemu se specifičnije nastoji istražiti u kojoj mjeri i kako se taj odnos posreduje kroz pripadnost i angažman u određenim vjerskim zajednicama. U tu svrhu provelo se istraživanje u šest kršćanskih vjerskih zajednica (Savez baptističkih vjerskih zajednica, Evanđeosko pentekostna crkva, Crkva cjelovitog evanđelja, Savez crkava „Riječ života“, Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana (mormoni) i Kršćanska adventistička crkva) te jednoj ne-kršćanskoj zajednici (Hinduistička vjerska zajednica). Kako bi se vidjelo postoji li razlika u osobnom zdravlju (zdravstvenom ponašanju i zdravstvenom stanju) kod pripadnika vjerskih zajednica u usporedbi s općom populacijom koristili su se podaci iz međunarodnog istraživačkog projekta International Social Survey Programme modula „Zdravlje“. Utvrđeno je da pripadnici vjerskih zajednica određene dimenzije svojeg zdravlja procjenjuju boljim te da su vjerske zajednice zdravstveno relevantne socijalne sredine u kojima se odnos religije i zdravlje posreduje i to prvenstveno kroz mehanizme stvaranja socijalne podrške i socijalnog kapitala.