Polazeći od estetičke i filozofske misli Maxa Bensea te uzimajući u obzir sveobuhvatnost i teorijsko značenje njegove estetičke refleksije, autor pokušava doprijeti do antropoloških temelja moderne umjetnosti i odrediti njihovo stajanje u bitku, kao i uvidjeti značenje za suvremenog čovjeka. Svoja istraživanja usmjerio je prema odgovoru na temeljno pitanje, koje je otvorio još Hegel: da li umjetnost doista nestaje u krugu apsolutne prevlasti znanosti u našem vremenu, a s njome i najautentičniji izraz ljudske istine kao čovjekom oblikovanog smisla i humaniteta, ili je možda riječ o novoj povijesnoj formi ljudske egzistencije, s potpuno promijenjenom antropološkom strukturom i senzibilitetom modernog čovjeka, pri čemu su forme suvremene umjetnosti samo njezin umjetnički izraz? Također povezuje postupke egzaktnog matematiziranog proučavanja umjetničkog djela i argumentaciju razvijenu na spekulativan način.