Knjiga “’Hrvati su brend u Čileu’: diskursi uspješnosti i pripadanja” bavi se do sad nedovoljno istraženim aspektom hrvatskoga iseljeništva kao društveno i ekonomski veoma uspješne populacije, rasvjetljujući uzroke njihova uspinjanja na klasnoj ljestvici tijekom naseljavanja te unutar različitih rasnih, klasnih i nacionalnih politika države Čile. […] Posebnu heurističku i analitičku vrijednost knjige predstavlja jasno epistemološko i metodološko utemeljenje u kritičkim smjerovima moderne kulturne antropologije, posebice kad je riječ o obradi višestrukih autoričinih terenskih istraživanja, boravaka, razgovora i druženja s hrvatskim iseljenicima. Ta iskustva ne samo da nude bogati etnografski materijal nego i eksplikativnu snagu autentične spoznaje situacije, podupirući analitičke zaključke o prožimanju kolonizatorskih politika i stvaranja nacionalnih država, sponi rasizma i uspona kapitalizma, nadmetanja mitova o identitetu i prešućenih sadržaja te potiranih aktera koji su se probili svojim glasom u ovoj, po mome mišljenju, prijelomnoj knjizi.

dr. sc. Ines Prica

“’Hrvati su brend u Čileu’: diskursi uspješnosti i pripadanja” je rad o hrvatskim iseljenicima i njihovim potomcima u Magallanesu, najjužnijoj čileanskoj regiji. Unatoč neupitnoj važnosti same teme, željela bih naglasiti da u Hrvatskoj ima iznimno malo znanstvenih djela koja se bave pitanjem hrvatskog iseljeništva iz kulturnoantropološke perspektive, a pogotovo iz postkolonijalne perspektive koja propituje kompleksnost odnosa (rasa/klasa/religija/rod) u useljeničkim zemljama (kao što je to ovdje Čile), s posebnim osvrtom na poziciju starosjedilačkog stanovništva. […] Jedna od najvećih vrijednosti knjige je, osim inspirativnog teorijskog pristupa (Hage, McClintock, Thomas, Foucault, Stoler…) sama metodologija i etnografski pristup kojim se autorica koristi kako bi naglasila važnu poziciju istraživačice i u produkciji i u reprezentaciji etnografskog znanja. Autorica naglašava u uvodu kompleksnost svoje autsajderske pozicije te etičke probleme koje je ta pozicija otvorila. No upravo joj je ta pozicija omogućila otvaranje pitanja o politici kulturne različitosti u Čileu te analizu konstrukcije te različitosti u odnosu spram političko-ekonomskih promjena u samom Čileu, kao i procesa identifikacije s dominantnim diskursima koji su doveli do cijelog niza uključenja i isključenja (kako rasnih, etničkih, religijskih i klasnih, tako i rodnih) koja bi u suprotnom ostala nezamijećena.

 prof. dr. sc. Senka Božić-Vrbančić