Promišljanje predviđanja kako je prikazano u knjizi nema tendenciju biti na tragu znanstvenog pokušaja iznalaženja metoda koje bi omogućile predviđanje, već je to pokušaj sagledavanja jednog aspekta povijesti filozofskog i znanstvenog razumijevanja mogućnosti predviđanja. Predviđanje je ovdje promatrano u kontekstu sagledavanja njegova koncepata u vremenu kada se postavljaju temelji, kroz dekonstrukciju srednjovjekovnog razumijevanja svijeta i čovjeka, za izgradnju novovjekovnog razumijevanja. Promišljanje je ograničeno na jedan aspekt toga procesa koji se može povezati s recepcijom astrologije u kontekstu hrvatske filozofske tradicije. Promjene u recepciji astrologije koje se događaju kroz razdoblje od pet stoljeća, od Hermana preko Grisogona do Dubrovčanina, ocrtavaju opću tendenciju recepcije astrologije u europskim intelektualnim krugovima.