Studija prikazuje specifičnost i kompleksnost života na hrvatskim otocima početkom novog tisućljeća. Autori su izvršili demografsku analizu istočnojadranskih otoka i njihovih skupina, pri čemu je posebna pozornost usmjerena na zadarske otoke na kojima je na odabranom uzorku dviju skupina: otočana školske dobi (107 ispitanika) i starijeg stanovništva (151 ispitanik), na Ugljanu, Ižu i Dugom otoku, provedeno empirijsko istraživanje. Uz metodu anketnog ispitivanja na proporcionalno stratificiranom uzorku mladih i starih stanovnika izabranih prema obilježjima brojnosti te spolnoj i dobnoj zastupljenosti na pojedinom otoku, izvršena je i analiza sadržaja učeničkih eseja. Premda neki pokazatelji govore o, u posljednjem desetljeću, kvalitetnijem ukupnom kretanju stanovništva, u otočnoj je populaciji i apsolutno, a pogotovo relativno, sve manje zastupljena mlada generacija. Dakle, starenje otočnog stanovništva najupečatljivija je otočna demografska pojava. Rezultati empirijskog istraživanja u velikoj su mjeri potvrdili da se mladi i stari otočani ne razlikuju u procjeni svakodnevnog života na otoku, njegovim prednostima (ekološke prednosti, obiteljska povezanost, doživljaj sigurnosti i solidarnost stanovništva) i nedostacima (nedovoljnom broju stanovnika, nedostatku radnih mjesta, utrnulom kulturno-zabavnom životu, doživljaju izoliranosti), u načinu na koji bi se postojeći problemi trebali rješavati i ukupnoj kvaliteti života na otocima.