Krleža i Goya

Književnik i leksikograf Miroslav Krleža, utemeljitelj i do kraja života direktor Leksikografskoga zavoda, koji od 1984. nosi njegovo ime, još kao mlad pisac (prema vlastitim riječima, 1913) zamislio je dramsku pentalogiju u kojoj je htio portretirati »pet giganta (…) pet monumentalnih figura: Hrista, Michelangela, Kolumba, Kanta i Goyu«. Prva trojica likovi su njegovih drama Legenda (1914), Cristoval Colon / Kristofor Kolumbo (1918) i Michelangelo Buonarroti (1919), a slavnomu španjolskom slikaru posvetio je esej Francisco José Goya y Lucientes (1926). Baveći se Krležinom rukopisnom ostavštinom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, radnik Leksikografskoga zavoda Pavle Bonča pronašao je dosad nepoznat Krležin dramski tekst upravo o slikaru Goyi, radnje smještene na madridski dvor, te nedavno u znanstvenom časopisu Književna smotra (2022, br. 4) objavio njegov prijepis i interpretaciju, predloživši kao vrijeme nastanka razdoblje između 1914. i 1923. Premda je riječ o razmjerno kratkom i vjerojatno nedovršenom Krležinu djelu, ono je prema prvim dojmovima kritike (Tomislav Čadež) spremno za kazališno uprizorenje. Književna smotra dostupna je na poveznici https://hrcak.srce.hr/broj/22405.