Vladimir Ruždjak

U godini na izmaku obilježili smo obljetnice nekih hrvatskih velikana, među njima i 100. godišnjicu rođenja VLADIMIRA RUŽDJAKA (1922–1987), baritona koji se upisao u povijest kao jedan od najvećih hrvatskih opernih i koncertnih pjevača. Nakon što je u Zagrebu 1946. debitirao u Hrvatskom narodnom kazalištu u naslovnoj ulozi u operi Gianni Schicchi G. Puccinija i završio studij pjevanja na Muzičkoj akademiji, bogatu je karijeru gradio nastupajući do kraja života kao član zagrebačke Opere (1947–55) i Državne opere u Hamburgu (1955–72) te na brojnim gostovanjima. Među njima osobito su zapažena ona u Operi Metropolitan u New Yorku, gdje je 1962. debitirao kao Amonasro u operi Aida G. Verdija i do 1964. nastupio još 15 puta u šest opera, te u Kraljevskoj opernoj kući u Londonu, gdje je 1966. interpretirao ulogu Grofa u Figarovom piru W. A. Mozarta. Nastupao je uz neka od najvećih dirigentskih i pjevačkih imena XX. stoljeća.

Bio je i istaknuti koncertni pjevač i profinjeni tumač Lieda, a djelovao je i kao skladatelj, operni redatelj, pedagog i prevoditelj opernih libreta. Nastupao je i sa suprugom, sopranisticom Nadom Ruždjak, a izvodio je i glazbu sina, skladatelja Marka Ruždjaka.

Opširan članak autorice Erike Krpan pročitajte u mrežnom izdanju Hrvatskoga biografskog leksikona: