Hrvatski olimpijci

Povijest hrvatskoga sudjelovanja na Olimpijskim igrama počinje još početkom XX. stoljeća, kada su prvi Hrvati krenuli u osvajanje sportskih arena pod zastavom Austro-Ugarske Monarhije.

Tijekom godina hrvatski su sportaši svojim izvanrednim postignućima i doprinosom zauzeli važno mjesto u olimpijskom pokretu. Početci olimpizma u Hrvatskoj vezani su uz Franju Bučara, koji se početkom 1900-ih, inspiriran idejom obnove Olimpijskih igara, zauzimao za to da se Hrvatska uključi u olimpijski pokret. Hrvatska je stekla olimpijsku samostalnost tek nakon stvaranja suverene države. Prije toga su hrvatski sportaši nastupali pod zastavama Austrije, Italije i Jugoslavije. Među najuspješnijim hrvatskim olimpijcima iz tog doba bili su Matija Ljubek, koji je osvojio dvije zlatne medalje (1976. u Montrealu, 1984. u Los Angelesu), jednu srebrnu (1984. u Los Angelesu) i jednu brončanu (1976. u Montrealu), te vaterpolska reprezentacija s tri zlatne medalje (1968. u Ciudad de Méxicu, 1984. u Los Angelesu, 1988. u Seoulu) i četiri srebrne (1952. u Helsinkiju, 1956. u Melbourneu, 1964. u Tokyju, 1980. u Moskvi).

Popis svih hrvatskih olimpijaca koji su sudjelovanjem na OI osvojili medalje pronađite ovdje.

Prvi Hrvati na Olimpijskim igrama (1900. – 1912.)

Prvi Hrvat koji je nastupio na OI, 1900. u Parizu, bio je Milan Neralić koji je ujedno i prvi osvajač olimpijske medalje. Natjecao se za Austriju (jer je Hrvatska u to doba bila dijelom Austro-Ugarske) i bio je učitelj mačevanja te jedan od najboljih mačevalaca u Austro-Ugarskoj. Prvi je u povijesti primijenio “leteći ispad”, munjeviti ubod protivnika iz visokoga skoka. U Parizu je osvojio brončano odličje u sablji. Iduće OI na kojima su sudjelovali Hrvati održane su 1912. u Stockholmu gdje se Artur Bajan natjecao u veslanju u osmercu, dok je Petar Milan Kokotović nastupio u hrvanju grčko-rimskim stilom u kategoriji do 75 kg. Obojica su nastupali za Austro-Ugarsku, ali nisu osvojili medalje.

Razdoblje između dvaju svjetskih ratova i doba Jugoslavije (1920. – 1991.)

Nakon Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvati su na OI nastupali za Kraljevinu Jugoslaviju, a poslije i socijalističku Jugoslaviju. Na OI 1924. u Parizu nastupilo je više od 40 Hrvata. Najistaknutiji su Petar Ivanov, Ante Katalinić, Frano Katalinić, Šimun Katalinić, Viktor Ljubić i Bruno Sorić, hrvatski veslači koji su u osmercu osvojili treće mjesto i brončanu medalju za Kraljevinu Italiju. U Amsterdamu 1928. najpoznatiji hrvatski sportaš na olimpijskim igrama bio Dragutin Ciotti, gimnastičar koji se natjecao u svim disciplinama, a u ekipnom višeboju osvojio je broncu. Na OI 1948. u Londonu Ivan Gubijan osvojio je srebrnu medalju u bacanju kladiva, a nogometna reprezentacija se također kući vratila sa srebrom. Godine 1952. u Sydneyju Hrvati prvi put osvajaju zlato – veslači Duje Bonačić, Petar Šegvić, Mate Trojanović i Velimir Valenta u disciplini četverac bez kormilara. Te je godine nogometna reprezentacija osvojila srebrnu medalju, a isto odličje odnijela je i vaterpolska reprezentacija. Na OI 1956. u Melbourneu nogometna reprezentacija treći put zaredom osvaja srebrnu medalju. Atletičar Franjo Mihalić otrčao je maraton i zauzeo drugo mjesto, a i vaterpolisti su ponovno osvojili srebro. Na OI 1960. u Rimu nogometna reprezentacija osvaja zlatno odličje, a 1964. u Tokyju vaterpolisti treći put srebrno. Godine 1968. u Ciudad de Méxicu prvi put medalju osvaja žena. Đurđica Bjedov osvojila je zlato u plivanju na 100 m prsno i srebro u plivanju na 200 m prsno. Drugo mjesto i srebrno odličje iste su godine odnijeli i hrvatski košarkaši. Na OI 1972. u Münchenu Hrvati su osvojili četiri odličja. Rukometna reperezentacija odnijela je pobjedu i zlatnu medalju, a isto odličje osvojio je i boksač Mate Parlov u poluteškoj kategoriji. Josip Čorak osvojio je srebro u hrvanju grčko-rimskim stilom u kategoriji do 90 kg, a Milan Nenadić je u kategoriji do 82 kg osvojio broncu. Na OI 1976. u Montréalu Matija Ljubek u kategoriji u kanu jednoklek (C1) na 1000 m osvaja zlato, a u kategoriji kanu jednoklek (C1) na 500 m broncu. Iste godine košarkaši osvajaju srebrnu medalju. Godine 1980. u Moskvi muška košarkaška reprezentacija osvaja zlatno odličje, a vaterpolska i ženska rukometna reprezentacije odnose srebrno. Iste godine brončane medalje osvajaju ženska košarkaška reprezentacija te veslači Zlatko Celent, Duško Mrduljaš i Josip Reić (kormilar) u kategoriji dvojac s kormilarom. Hrvatski su se sportaši s OI 1980. u Los Angelesu vratili s mnogo odličja. Matija Ljubek je ponovno osvojio dvije medalje, zlatnu u kategoriji kanu dvoklek (C2) na 500 m te srebrnu u kategoriji kanu dvoklek (C2) na 1000 m. Vlado Lisjak je u hrvanju grčko-rimskim stilom u kategoriji do 68 kg također osvojio zlato, kao i boksač Anton Josipović u poluteškoj kategoriji. Zlato su osvojili i vaterpolisti, ali i muška i ženska rukometna reprezentacija. Srebrno odličje je u kategoriji kajak jednosjed (K1) na 1000 m odnio Milan Janić. Sabrina Goleš osvojila je srebrnu medalju u tenisu u pojedinačnoj kategoriji, a tenis je te godine bio pokazni sport. Brončane medalje odnijeli su boksač Mirko Puzović u poluvelter kategoriji te muška nogometna i košarkaška reprezentacija. Na posljednim OI prije raspada Jugoslavije, 1988. u Seoulu, zlato su osvojili vaterpolisti te Jasna Šekarić u streljaštvu u kategoriji zračni pištolj na 10 m. Šekarić je iste godine osvojila i broncu u kategoriji sportski pištolj na 25 m. Muška i ženska košarkaška reprezentacija osvojile su srebrno odličje, kao i Zoran Primorac u stolnom tenisu u muškim parovima. Broncu je, također u stolnom tenisu, ali u ženskim parovima, osvojila Jasna Fazlić. Treće su mjesto osigurali i boksač Damir Škaro u poluteškoj kategoriji i muška rukometna reprezentacija.  

Hrvatska nakon osamostaljenja (od 1992. do danas)

Nakon osamostaljenja 1991., Hrvatska je prvi put samostalno nastupila na ljetnim Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni. Muška košarkaška reprezentacija osvojila je srebrno odličje, dok je Goran Ivanišević osvojio brončanu medalju u tenisu u pojedinačnoj muškoj kategoriji, ali i u muškim parovima s Goranom Prpićem. U Atlanti 1996. zlatno odličje osvojila je muška rukometna reprezentacija, dok je vaterpolska reprezentacija osvojila srebrno. Godine 2000. u Sydneyju Hrvati također osvajaju dvije medalje: Nikolaj Pešalov zlatnu u dizanju utega u kategoriji do 62 kg, a veslači Igor Boraska, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Tihomir Franković, Nikša Skelin, Siniša Skelin, Tomislav Smoljanović, Branimir Vujević i Silvijo Petriško (kormilar) brončanu u osmercu. U Ateni 2004. zlato osvaja rukometna reprezentacija, a srebro Duje Draganja u plivanju na 50 m slobodno, te veslači, braća Nikša i Siniša Skelin u dvojcu bez kormilara. Brončanu medalju osvaja Nikolaj Pešalov u dizanju utega u kategoriji do 69 kg te tenisači Mario Ančić i Ivan Ljubičić u muškim parovima. Godine 2008. u Pekingu gimnastičar Filip Ude osvojio je srebro u konju s hvataljkama, a atletičarka Blanka Vlašić u skoku uvis. Brončane medalje osvojile su sve redom žene, Martina Zubčić i Sandra Šarić u taekwondou, te Snježana Pejčić u streljaštvu, u kategoriji zračna puška na 10 m. Na OI 2012. u Londonu vaterpolisti ponovno odnose zlato, a uz njih su se na prvome mjestu našli i atletičarka Sandra Perković u bacanju diska te Giovanni Cernogoraz koji se natjecao u streljaštvu u trapu. Srebrno odličje osvojili su veslači Damir Martin, Martin Sinković, Valent Sinković i David Šain u četvercu na pariće, a brončano rukometaši i Lucija Zaninović u taekwondou. Sportašice i sportaši ostvarili su na OI 2016. u Rio de Janeiru najveći uspjeh u povijesti hrvatskog olimpizma. Osvojili su čak deset medalja, od kojih pet zlatnih. Sandra Perković obranila je zlato u bacanju diska, braća veslači Valent i Martin Sinković osvojili su zlato u dvojcu na pariće, a Josip Glasnović je u trapu na pobjedničkom postolju naslijedio Giovannija Cernogorza. Prvo zlato za hrvatsko jedrenje osvojili su Šime Fantela i Igor Marenić u klasi 470, a jednu od najvećih senzacija igara priredila je Sara Kolak pobjedom u bacanju koplja. Srebro su osvojili Tonći Stipanović u jedrenju, klasa laser, veslač Damir Martin u kategoriji samac te vaterpolisti, dok je bronca otišla u ruke Blanke Vlašić u skoku uvis te boksaču Filipu Hrgoviću u superteškoj kategoriji. Na posljednjim OI 2020. u Tokyju hrvatski su sportaši osvojili osam medalja: zlatne Martin i Valent Sinković u dvojcu na pariće, Matea Jelić u taekwondou te tenisači Nikola Mektić i Mate Pavić u muškim parovima; srebrne Tonći Stipanović u jedrenju u klasi laser, Tin Srbić u gimnastici na preči te Marin Čilić i Ivan Dodig u muškim parovima u tenisu; brončane Toni Kanaet u taekwondou te Damir Martin u veslanju u kategoriji samac.

Povijest sudjelovanja Hrvata na OI od 1900. do danas svjedoči o njihovoj izvanrednoj sportskoj tradiciji i talentu. Od skromnih početaka u okviru Austro-Ugarske preko razdoblja Jugoslavije do samostalne Hrvatske, hrvatski su sportaši kontinuirano postizali vrhunske rezultate. Njihovi uspjesi inspiracija su novim generacijama sportaša i simbol su nacionalnog ponosa.