Općenito o Olimpijskim igrama

Olimpijske igre, međunarodno višesportsko natjecanje, održavaju se svake četiri godine u dvjema skupinama sportova – ljetnima (Ljetne olimpijske igre) i zimskima (Zimske olimpijske igre) i okupljaju tisuće sportaša iz cijeloga svijeta.

Antičke igre održavale su se u grčkom svetištu Olimpiji na Peloponezu, u starogrčkoj državi Elidi. Vjeruje se da su se prve igre održale 776. pr. Kr., kada su postale značajne za cijelu Grčku i kada su se počeli bilježiti pobjednici, iako postoji mogućnost da su se jednodnevna sportska natjecanja održavala i prije. Održavale su se svake četiri godine, a razdoblje između dviju igara nazivalo se olimpijadom.

U početku su trajale jedan dan, s jedinom disciplinom – utrkom na jedan stadij (192 metra). Poslije se program igara postupno proširio: na XIV. igrama (724. pr. Kr.) dodana je utrka na dvostruku udaljenost (díaulos), na XV. igrama (720. pr. Kr.) utrka na duge staze (dólikhos), a na XVIII. igrama (708. pr. Kr.) petoboj (péntathlon). Uvedeni su i drugi sportovi, poput šakanja na XXIII. igrama (688. pr. Kr.), utrka kola četveroprega na XXV. igrama (680. pr. Kr.), te utrka konja i pankration (spoj hrvanja i šakanja) na XXXIII. igrama (648. pr. Kr.). Potkraj VII. i u VI. st. pr. Kr. program je proširen uvođenjem natjecanja za mladiće do 18 godina te dodavanjem novih sportskih disciplina.

Olimpijske igre postale su događaj koji je okupljao sudionike iz cijeloga grčkog svijeta. U početku su pobjeđivali samo natjecatelji s područja Peloponeza, ali tijekom vremena pojavili su se i pobjednici podrijetlom iz Atene, Tebe i drugih gradova. Samo slobodni grčki građani mogli su sudjelovati u igrama, dok su barbari i robovi mogli biti samo gledatelji. Grčkim udanim ženama nije bilo dopušteno ni gledanje igara. Strogi nadzor nad natjecanjima provodili su helanodici, koji su raspoređivali natjecatelje, vodili izlučne borbe i proglašavali pobjednike.

Antičke igre imale su veliku gospodarsku i političku važnost. Tijekom natjecanja su se u Olimpiji okupljali trgovci, održavali su se sajmovi, politički sastanci i potpisivali važni ugovori. Olimpija je napredovala, gradili su se hramovi i druge značajne građevine unutar olimpijskoga svetišta Altisa. Olimpijske igre mijenjale su se kako se mijenjao odnos Grka prema sportu, olimpijske su svečanosti i dalje bile raskošne, ali natjecatelji su postali profesionalni sportaši okupljeni u klubove. Rimski carevi su također podupirali igre, a od prve polovice II. st. pr. Kr. na njima su sudjelovali i Rimljani. Rimski car Teodozije I. Veliki je 393. godine zabranio održavanje igara smatrajući ih poganskom tradicijom. Moguće je da su se unatoč zabrani još neko vrijeme održavale kao vrsta lokalnog natjecanja, no Teodozije II. dao je 426. uništiti sve poganske hramove u Olimpiji.

Obnovu igara pokrenuo je francuski barun Pierre de Coubertin, a prve su moderne OI održane 1896. u Ateni. Od tada su se razvijale i postale globalni događaj kojim rukovodi Međunarodni olimpijski odbor (MOO).

Ljetne olimpijske igre natjecanje su koje okuplja tisuće sportaša iz cijeloga svijeta koji se natječu u pojedinačnim i ekipnim sportovima, a održavaju se svake četiri godine. Simbol OI je pet međusobno povezanih raznobojnih krugova na bijeloj podlozi koji predstavljaju jedinstvo pet kontinenata. Igre tradicionalno započinju svečanim otvorenjem koje uključuje paljenje olimpijskoga plamena, simbolizirajući kontinuitet igara od antičkog doba. Za geslo igara odabrane su Coubertinove riječi "citius, altius, fortius" (lat. brže, više, snažnije). Natjecanja otvara i zatvara predsjednik MOO-a, a pobjednici primaju medalje.

OI su se tijekom stoljeća razvile i prilagodile, ostajući tako relevantne i inspirativne za milijune ljudi diljem svijeta. Njihova je sudbina često ovisila o različitim društvenim i političkim događajima, uključujući bojkote i terorističke napade, no unatoč tomu, ostale su simbol svjetskog jedinstva i sportskog duha. Moderne ljetne Olimpijske igre predstavljaju globalni spektakl sporta i kulture potičući međunarodnu suradnju i razumijevanje.