Zanimljivosti o Olimpijskim igrama

U ovom članku otkrijte zanimljive činjenice o Olimpijskim igrama koje možda niste znali i saznajte više o najzanimljivijim trenutcima iz povijesti tog prestižnoga sportskog događaja.

 
1. Prvi Hrvat na Olimpijskim igrama

Hrvati su prvi put nastupili na Olimpijskim igrama 1900. u Parizu. Milan Neralić bio je prvi Hrvat koji je sudjelovao na OI i osvojio medalju. Natječući se za Austriju, osvojio je brončanu medalju u mačevanju. Bio je poznat i po tome što je prvi primijenio “leteći ispad” u mačevanju – brzi napad iz visokoga skoka.

 2. Franjo Bučar – otac hrvatskoga sporta

Franjo Bučar, često nazivan ocem hrvatskoga sporta, bio je ključna figura u uključivanju Hrvatske u olimpijski pokret početkom XX. stoljeća. Pionir popularizacije sporta u Hrvatskoj, modernizirao je školsku nastavu tjelesnog odgoja, organizirao prvi tečaj za učitelje tjelovježbe, pokrenuo mnogobrojne sportske grane u Hrvatskoj (nogomet, tenis, biciklizam, mačevanje, zimski sportovi i dr.). Zaslužan je za rano uključivanje hrvatskih sportaša u međunarodna natjecanja, sudjelovao je u osnutku mnogih klubova, strukovnih saveza i Hrvatskoga sportskog saveza. Njegov rad postavio je temelje za buduće generacije hrvatskih sportaša.

3. Vaterpolska dominacija

Hrvatski vaterpolisti osvajali su medalje na mnogim OI nastupajući za Jugoslaviju, ali i nakon njezina raspada. Za Jugoslavije, osvojili su tri zlatne medalje (1968. u Ciudad de Méxicu, 1984. u Los Angelesu, 1988. u Seoulu) i četiri srebrne (1952. u Helsinkiju, 1956. u Melbourneu, 1964. u Tokyju, 1980. u Moskvi). Nakon osamostaljenja Hrvatske, nastavili su s uspjesima osvojivši jednu zlatnu medalju (2012. u Londonu) i dvije srebrne (1996. u Atlanti, 2016. u Rio de Janeiru).

4. Prvo hrvatsko zlato

Hrvatski veslači Duje Bonačić, Petar Šegvić, Mate Trojanović i Velimir Valenta upisali su se u povijest osvajanjem prve zlatne medalje na OI 1952. u Helsinkiju. Taj je četverac bez kormilara donio veselje cijeloj zemlji, dokazavši svoju superiornost i izvanrednu koordinaciju na svjetskoj sceni. Nakon stjecanja samostalnosti, Hrvatska je prvi put nastupila kao neovisna država na OI 1992. u Barceloni. Iako su tada postignuti zapaženi rezultati, prva zlatna medalja za samostalnu Hrvatsku stigla je na OI u Atlanti 1996.. Muška rukometna reprezentacija je pod vodstvom izbornika Velimira Kljaića, ui finalnoj utakmici, svladala reprezentaciju Švedske s rezultatom 27 : 26, osiguravši tako prvo zlatno odličje za samostalnu Hrvatsku.

5. Đurđica Bjedov – prva Hrvatica s olimpijskom medaljom

Đurđica Bjedov, rođena u Splitu, upisala se u povijest sporta kao prva Hrvatica koja je osvojila medalju na Olimpijskim igrama. U Ciudad de Méxicu 1968. Bjedov je ostvarila izvanredan uspjeh osvojivši zlatnu medalju u plivanju na 100 m prsno te srebrnu medalju na 200 m prsno. Pobjedničkim rezultatom na 100 m prsno postavila je i novi olimpijski rekord. Đurđica Bjedov je do danas ostala jedina hrvatska plivačica koja je osvojila zlatnu olimpijsku medalju.

6. Olimpijski simboli

Zastava olimpijskoga pokreta sastoji se od pet međusobno isprepletenih krugova u plavoj, žutoj, crnoj, zelenoj i crvenoj boji postavljenih na bijeloj pozadini. Krugovi predstavljaju pet kontinenata (Afrika, Amerika, Australija, Azija i Europa) te simboliziraju jedinstvo i prijateljstvo među narodima, naglašavajući kako su igre prigoda za mirno okupljanje sportaša iz svih krajeva svijeta. Bijela pozadina zastave predstavlja mir i čistoću, dok boje krugova simboliziraju raznolikost nacija koje sudjeluju na igrama. Prema riječima Pierrea de Coubertina, osnivača modernih OI, te boje zajedno s bijelom pozadinom uključuju boje svih nacionalnih zastava koje su tada postojale. Još jedan važan simbol OI jest olimpijski plamen. Plamen se tradicionalno pali u drevnoj Olimpiji u Grčkoj i zatim prenosi štafetom do grada domaćina igara. Plamen simbolizira povezanost antičkih i modernih igara te duh mira i prijateljstva među narodima.

7. Igre u vrijeme rata

Tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata, Olimpijske igre nisu održane. Igre planirane 1916. u Berlinu, 1940. u Tokyju i Helsinkiju, te 1944. u Londonu bile su otkazane zbog ratnih zbivanja. Londonske igre 1948., poznate kao “igre obnove”, označile su povratak međunarodne suradnje, dok su Njemačka i Japan ponovno sudjelovali 1952. u Helsinkiju, što je predstavljalo pomirenje i integraciju u međunarodnu zajednicu.

8. Igre bez medalja

Sustav nagrađivanja na prvim modernim OI, održanima 1896. u Ateni, razlikovao se od današnjega. Za osvojeno prvo mjesto pobjednici su dobivali srebrne medalje te maslinove grančice koje su simbolizirale čast i pobjedu. Osvajači drugoga mjesta bili su nagrađeni brončanim medaljama, dok za treće mjesto nije bilo službenih nagrada. Takav je sustav nagrađivanja bio nadahnut antičkim igrama, gdje su pobjednici dobivali maslinove vijence kao simbol slave i časti. Pierre de Coubertin, osnivač modernih OI, nastojao je povezati moderne igre s njihovim antičkim korijenima zadržavajući element časti i sportskoga duha. Tek na OI 1904. u St. Louisu uveden je današnji sustav nagrađivanja: zlatne medalje za prvo mjesto, srebrne za drugo, i brončane za treće mjesto. Taj je sustav postao standard na svim budućim OI, naglašavajući jasnoću i dosljednost u nagrađivanju sportskih uspjeha.

9. Politički bojkot

Olimpijske igre nekoliko su puta bile bojkotirane iz političkih razloga. Najpoznatiji bojkot dogodio se 1980. kada su Sjedinjene Američke Države i mnoge druge zemlje bojkotirale Moskvu zbog sovjetske invazije na Afganistan. Četiri godine potom Sovjetski Savez i njegovi saveznici bojkotirali su igre u Los Angelesu. U političkim bojkotima OI reflektiraju se složeni odnosi između sporta i politike. Dok su igre zamišljene kao platforma za međunarodno zajedništvo i prijateljstvo, povijest bojkota pokazuje kako globalne političke napetosti mogu ugroziti taj ideal. Unatoč izazovima, OI nastavljaju simbolizirati težnju za mirom i jedinstvom, inspirirajući sportaše i navijače diljem svijeta.

10. Odgoda igara 2020. godine

U ožujku 2020., zbog globalne zdravstvene krize uzrokovane širenjem bolesti COVID-19, Međunarodni olimpijski odbor (MOO) donio je povijesnu odluku o odgodi ljetnih Olimpijskih igara u Tokyju, koje su se trebale održati od 24. srpnja do 9. kolovoza 2020. Bio je to prvi put u povijesti modernih OI da su igre odgođene, dok su tijekom Prvoga i Drugoga svjetskog rata bile otkazane. Iako su održane u neparnoj godini, službeno su zadržale naziv “Tokyo 2020” kako bi se očuvao kontinuitet i identitet igara.