Aleksandrijski muzej i knjižnica

Ptolemej I. Soter utemeljio je 290. pr. Kr. pod Aristotelovim utjecajem Muzej u Aleksandriji, kao hram muza i vrh duhovne hijerarhije. Uz knjižnicu, to je središte znanstvene, kulturne i umjetničke djelatnosti sadržavalo astronomski opservatorij, botanički i zoološki vrt, istraživačke laboratorije te predavaonice i učionice. Članak u Hrvatskoj enciklopediji donosi priču o najpoznatijoj i najvećoj knjižnici helenističkoga doba koja je posjedovala nekoliko desetaka tisuća djela na približno 700 000 svitaka i snažno utjecala na razvitak znanosti i kulture.

U Muzeju su učenjaci živjeli o državnom trošku, a među njima se spominju Euklid i Arhimed. Glavna knjižnica nalazila se u grčkoj četvrti Bruhiju, a manja knjižnica u kojoj su se čuvali duplikati bila je smještena u Serapeju, hramu grčko-egipatskog božanstva. Ptolemej II. Filadelf proširio je knjižnicu svim knjigama na grčkom jeziku, kao i grčkim prijevodima židovskih, egipatskih, babilonskih, perzijskih i indijskih pisaca. Utemeljio je i znanstvenu knjižnicu. U skriptorijima su se knjige prepisivale.

Ptolemej I. Soter

Kao predstojnici Aleksandrijske knjižnice spominju se geograf i matematičar Eratosten iz Cirene, filolozi Aristofan iz Bizantija i Aristarh sa Samotrake, gramatičar i pjesnik Zenodot iz Efeza te književnik i knjižničar Kalimah koji je bio autor prvoga popisa rukopisa (Pínakes, oko 250. pr. Kr.), za koji se smatra da je bio katalog knjižnice. U zbirkama je uz knjige bilo minerala i prirodnih rijetkosti, ali ne i umjetnička djela. Vrijedna djela Staroga svijeta nestala su u nizu požara: 47. pr. Kr. za Cezara, 273. za cara Aurelijana, 391. za biskupa Teofila koji je po naredbi cara Teodozija I. Velikoga zapalio Serapej. Pretpostavlja se da je knjižnicu obnovila Kleopatra dopremanjem knjiga iz Pergama, a uništili su je Arapi za kalifa Omara 642.

Eratosten iz Cirene