In memoriam Josip Šentija (1931−2020)

Nakon gušenja Hrvatskoga proljeća, kojem je bio istaknutim sudionikom, kao jedan od onih hrvatskih intelektualaca koji su našli zaklon pod "Krležinim kišobranom", Josip Šentija gotovo je dvadeset godina, od 1972. do početka 1990-ih dao znatan i značajan prinos daljnjem razvoju hrvatske enciklopedistike. Pokazao je Šentija široku kulturu te suverenu uredničku ruku već u svojem prvom angažmanu, kao član uredništva, a de facto i kućni recenzent prvoga izdanja zavodskoga općega leksikona.

Potom je te osobine, kao i onu vrhunskoga organizatora, očitovao u svoj punoći kao glavni urednik Opće enciklopedije, njezina trećega izdanja, koje je u svojih osam svezaka, tiskanih od 1977. do 1982., znatno doradilo i usavršilo prethodna dva izdanja iz 1950-ih i 1960-ih, postavivši definitivne standarde takva tipa enciklopedije u nas i s pravom stekavši ikonički status. Nastavio je Šentija taj rad i na dopunskom svesku Opće, svesku koji je napravio znatnu inovaciju prema makropedijskim člancima, nadopunivši i u tom smislu ideju univerzalne enciklopedije.

Daljnji Šentijin rad u Leksikografskom zavodu okončale su demokratske promjene, njegov angažman u HINI i drugdje, premda je ostao vezan za Zavod, priredivši potkraj 1990-ih dva sveska Krležinih marginalija uz opću enciklopediju, a svojim razgovorima s Krležom u Leksikografskom zavodu, posvetit će i knjigu S Krležom poslije '71. Zapisi iz leksikografskog rokovnika, u kojoj plastično daje i dio ugođaja iz povijesti Zavoda. Očito je da će Leksikografski zavod Josipu Šentiji još dugo biti zahvalan na svemu što je za našu instituciju radio i na svemu što je u njoj radio.

Hrvatska enciklopedija o Josipu Šentiji