Na današnji je dan 1893. godine umro hrvatski povjesničar Radoslav Lopašić. Isprva samouki skupljač vrela i povjesničar amater, postao je kvalificiranim stručnjakom iznimna prinosa hrvatskoj historiografiji, povijesnoj geografiji i topografiji, te utemeljiteljem ranonovovjekovnih povijesnih istraživanja. Pisao je povijesne studije, prikupljao stare isprave i arheološke predmete te objavljivao monografije o gradovima i utvrdama (Karlovac, Ogulin i dr.), a osobito su vrijedna djela u kojima je skupio arhivsku građu. Neki njegovi radovi, poput »Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice« (1890) i »Oko Kupe i Korane: mjestopisne i poviestne crtice« (1895), i danas su nezamjenljivi u istraživanju povijesti tih područja. Povjesničarima nezaobilazna, njegova djela, pisana čitkim i nenametljivim stilom, nailaze na širok prijam i danas. Iscrpan članak autorice Nataše Štefanec o ovom istraživaču hrvatske prošlosti pročitajte u novom 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona te na portalu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.

Umjetničko djelovanje francuske fotografkinje hrvatskoga podrijetla Dore Maar, kćeri arhitekta Josipa Markovića, dugo je vremena bilo u sjeni njezine intimne veze s jednim od najistaknutijih svjetskih umjetnika Pablom Picassom. Osobito zapažena po nadrealističkom umjetničkom izrazu, u Parizu je od 1934. vodila samostalni fotografski studio, gdje je, eksperimentirajući s fotomontažama i fotokolažima, stvorila radove u kojima se, uz grotesku i apsurd, erotizam i provokaciju, često očituju napetost i tjeskoba, među njima i antologijska djela fotografskoga nadrealizma, Portret Ubua i Ul. Astorg, kbr. 29. Tijekom II. svjetskoga rata posve je napustila fotografiju te se okrenula slikarstvu.

Iscrpan članak autorice Darje Tomić o toj »Picassovoj muzi«, kako je bila obilježena za života, njezinu životu, djelu i postignućima pronađite u novom, 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona te na portalu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža:

U novoobjavljenom 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona nalaze se brojni velikani hrvatske književnosti. Jedan je od njih Vjekoslav Majer, široj javnosti najpoznatiji kao autor antologijske novele Iz dnevnika maloga Perice, prema kojoj je snimljen najpopularniji i najgledaniji hrvatski film Tko pjeva zlo ne misli (1970). Na književnu je scenu stupio zbirkom pjesama Lirika (1924), utvrdivši »bolećivi sentimentalizam« kao konstantu svojega stvaralaštva, te se potom prometnuo u jednoga od najistaknutijih predstavnika urbane proze u hrvatskoj književnosti. Čvrsto ukorijenjen u zagrebački ambijent, u romanima jednostavne pripovjedne strukture, Pepić u vremenu i prostoru (1935–1938), Dnevnik Očenašeka (1938) i Život puža (1938), iz perspektive likova marginalaca prikazuje malograđanski mentalitet i siromašni radnički svijet u poremećenim društvenim okolnostima između dvaju svjetskih ratova. Zagrebom je zaokupljen i u knjizi feljtona i zapisaka Osamljeni čovjek u tingltanglu (1965). Iscrpan članak autorice Martine Kokolari o tom »najradoznalijem šetaču Zagreba« pročitajte u 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona te na portalu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.