Na današnji je dan 1868. rođen intendant, kazališni redatelj i pisac Stjepan Miletić. Nakon što je doktorirao filozofiju na Sveučilištu u Beču 1893, što je uvelike utjecalo na njegov profesionalni habitus, cijeloga je života djelovao kao neovisni intelektualac te bio aktivan u javnom i gospodarskom životu. Obnašajući dužnost intendanta zagrebačkoga HNK 1894–98, u hrvatsku se kulturnu povijest upisao kao reformator profesionalnoga kazališta, ostvarivši mnogobrojne umjetničke, scenske i administrativne promjene, a osobit prinos dao je i razvoju režije kao samostalne umjetničke djelatnosti. Znatnu vrijednost imaju i njegove književne i kazališne kritike, dijelom skupljene u zbirci Iz raznih novina (1887–1909), te memoari Hrvatsko glumište (1904).
U povodu smrti Igora Mandića, esejista te književnoga i glazbenoga kritičara, polemičara osebujna stila čija je satirička oštrica bila usmjerena na uvriježene sustave vrijednosti i opća mjesta hrvatske kulture, upućujemo na iscrpan članak Bruna Kragića o njemu u prije nekoliko mjeseci objavljenom 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona, jednom od temeljnih izdanja Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.
U proljeće iz tiska izlazi drugi svezak Hrvatske tehničke enciklopedije (HTE) u kojem su obrađene sljedeće tematske cjeline: biokemijsko inženjerstvo, drvna tehnika, farmaceutska tehnologija, grafička tehnologija, kemijska tehnologija, metalurgija, poljoprivredna tehnika, prehrambena tehnologija, rudarstvo i tekstilna tehnologija. HTE donosi mnoge zanimljivosti o tehničkoj baštini i dosezima tehnike u Hrvatskoj, a ovoga puta skrećemo pozornost na članak o ukrajinskom inženjeru Stjepanu Prokofjeviču Timošenku koji je nakon Prvoga svjetskog rata emigrirao u Zagreb, gdje je pronašao utočište i postao prvim nastavnikom Tehničke visoke škole iz područja tehničke mehanike.