Posljednjih nekoliko godina sve su zamjetniji medijski napisi o 5. svibnja kao Danu hrvatske leksikografije. Riječ je zapravo o prihvaćanju neformalne inicijative što ju je još 1999. iznio akademik Dalibor Brozović, glavni urednik Hrvatske enciklopedije, odabravši upravo 5. svibnja te godine za predstavljanje prvoga sveska toga izdanja. Dovršena 2009. jedanaestim sveskom (glavni urednik Slaven Ravlić), Hrvatska enciklopedija prerasla je potom u mrežno izdanje što se neprestance osuvremenjuje i proširuje (danas pod glavnim uredništvom Bruna Kragića). No, 5. svibnja simbolička je poveznica i s njezinom prethodnicom, nedovršenom Hrvatskom enciklopedijom glavnoga urednika Mate Ujevića (pet svezaka, do slova E, tiskano 1941–1945). Naime, razvivši promotivnu djelatnost bez premca, kako bi što šire krugove zainteresirao za taj nacionalni projekt prvoga reda, Ujević je ishodio da prosvjetne vlasti Banovine Hrvatske 5. svibnja 1940. proglase Danom Hrvatske enciklopedije.
Na današnji je dan 1959. umro inženjer, konstruktor tramvaja i izumitelj Dragutin Mandl. Vrstan poznavatelj javnoga prometa, osobito tramvajskoga, čitav svoj radni vijek proveo je u Zagrebačkom električnom tramvaju, gdje se bavio gradnjom i rekonstrukcijom pruga, konstrukcijom motornih kola i prikolica te drugim projektima. Najpoznatiji su njegov izum prva domaća tramvajska kola s drvenim kosturom pokretana elektromotorom naziva M–22, puštena u promet 1922. Uz mnogobrojne druge projekte, od kojih su neki bili pionirski, ističu se konstrukcija tramvajskih kola za polijevanje ulica te uvođenje električnoga pogona u zagrebačku uspinjaču. Bio je i strastveni kolekcionar – skupio je najveću hrvatsku zbirku medalja i plaketa s više od 3000 predmeta – a bavio se i glazbom (svirao je klarinet u manjim sastavima i orkestru Hrvatskoga glazbenoga zavoda).Sadržajan članak o ovom svestranom stručnjaku pročitajte u novom 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona te na portalu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.
Na današnji je dan 1893. godine umro hrvatski povjesničar Radoslav Lopašić. Isprva samouki skupljač vrela i povjesničar amater, postao je kvalificiranim stručnjakom iznimna prinosa hrvatskoj historiografiji, povijesnoj geografiji i topografiji, te utemeljiteljem ranonovovjekovnih povijesnih istraživanja. Pisao je povijesne studije, prikupljao stare isprave i arheološke predmete te objavljivao monografije o gradovima i utvrdama (Karlovac, Ogulin i dr.), a osobito su vrijedna djela u kojima je skupio arhivsku građu. Neki njegovi radovi, poput »Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice« (1890) i »Oko Kupe i Korane: mjestopisne i poviestne crtice« (1895), i danas su nezamjenljivi u istraživanju povijesti tih područja. Povjesničarima nezaobilazna, njegova djela, pisana čitkim i nenametljivim stilom, nailaze na širok prijam i danas. Iscrpan članak autorice Nataše Štefanec o ovom istraživaču hrvatske prošlosti pročitajte u novom 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona te na portalu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.
Umjetničko djelovanje francuske fotografkinje hrvatskoga podrijetla Dore Maar, kćeri arhitekta Josipa Markovića, dugo je vremena bilo u sjeni njezine intimne veze s jednim od najistaknutijih svjetskih umjetnika Pablom Picassom. Osobito zapažena po nadrealističkom umjetničkom izrazu, u Parizu je od 1934. vodila samostalni fotografski studio, gdje je, eksperimentirajući s fotomontažama i fotokolažima, stvorila radove u kojima se, uz grotesku i apsurd, erotizam i provokaciju, često očituju napetost i tjeskoba, među njima i antologijska djela fotografskoga nadrealizma, Portret Ubua i Ul. Astorg, kbr. 29. Tijekom II. svjetskoga rata posve je napustila fotografiju te se okrenula slikarstvu.Iscrpan članak autorice Darje Tomić o toj »Picassovoj muzi«, kako je bila obilježena za života, njezinu životu, djelu i postignućima pronađite u novom, 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona te na portalu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža:
Jedan od najplodnijih zagrebačkih arhitekata u razdoblju do I. svjetskoga rata bio je Rudolf Lubynski. Projektirao je stambene, poslovne i obiteljske građevine te je njegova arhitektura najamnih stambenih zgrada na početku XX. st. programski, morfološki i arhitektonskom kvalitetom stvorila prototipove za buduću stambenu izgradnju Zagreba. Njegovo je glavno djelo zgrada Sveučilišne knjižnice na Marulićevu trgu u Zagrebu, danas zgrada Hrvatskoga državnoga arhiva, dovršena 1913, koja je po dosljedno provedenom jedinstvu arhitekture, ukrasa i opreme najvrsniji primjer kasnosecesijske arhitekture u Hrvatskoj. Između dvaju svjetskih ratova njegov je atelijer prerastao u veliki projektni biro u kojem su djelovali mnogi mladi arhitekti, protagonisti modernizma 1930-ih. Opsežan članak autorice Darje Mahečić Radović o tom istaknutom arhitektu i njegovim projektima kojima je uvelike definirao današnji izgled glavnoga grada Hrvatske pročitajte u novom 9. svesku Hrvatskoga biografskoga leksikona te na portalu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža:
Hrvatska 
Hrvatski 
Portal hrvatske
Portal
Hrvatski 
Hrvatska.eu
Studia 
Digitalizirani 